Najprije je Uttar Pradesh, indijska država smještena na sjeveru zemlje, prošle godine donijela kontroverzni zakon kojim se zabranjuju “nezakonita preobraćenja”, odnosno “ljubavni džihad”, kako se u desničarskim krugovima u Indiji naziva udaja hinduističkih djevojaka za muslimane i njihovo preobraćenje na islam. Radilo se o zakonu koji je izravno usmjeren protiv mješovitih brakova u državi u kojoj živi puno muslimana, koji je donesen pod pritiskom desničarskih hinduističkih nacionalističkih skupina. Sličan zakon donesen je sredinom tridesetih godina prošlog stoljeća i u Hitlerovoj Njemačkoj, kojim su bili zabranjeni mješoviti brakovi između Nijemaca i Židova, a ovakav potez premijera Indije Narendre Modija dovodi u pitanje demokratski karakter Indije, formalno najmnogoljudnije demokracije na svijetu.
Indijski zakon doveo je do niza karikaturalnih situacija i brojnih prijava zbog slučajeva navodnog “ljubavnog džihada”, da bi se nakon provjera od strane policije utvrdilo kako su prijave bile neutemeljene. Za sporni zakon, koji tamošnji muslimani doživljavaju kao još jedan antimuslimanski akt, zaslužan je u prvom redu hinduistički redovnik i prvi ministar Uttar Pradesha Yogi Adityanath, zvijezda nacionalističke hinduističke vladajuće stranke Bharatiya Janata (BJP) u usponu.
“Previše je ljudi u zemlji”
Adityanath se nije zaustavio samo na progonu “ljubavnog džihada”. Ovih je dana predložio još kontroverzniji zakon, kojim bi se u toj indijskoj saveznoj državi sankcionirala ”prekomjerna” rađanja i broj djece ograničio na dvoje. Zakon je izazvao burne reakcije i trenutačno je povećao napetosti između hinduista i muslimana u Uttar Pradeshu i u cijeloj Indiji. Kritičari kontroverznog zakona smatraju kako je ovdje posrijedi pokušaj ograničavanja rasta muslimanske zajednice u Uttar Pradeshu, a sutra i u cijeloj Indiji, no sudeći po analizi Washington Posta, ovakav zakonski prijedlog mogao bi donijeti dodatne bodove vladajućoj nacionalističkoj stranci u Uttar Pradeshu uoči važnih izbora u toj saveznoj državi početkom sljedeće godine jer bi teza o rastu muslimanskog stanovništva koje izmiče kontroli mogla mobilizirati dodatne birače BJP-a. Protudemografski zakonski prijedlog, baš kao i zakon o zabrani “nezakonitih preobraćenja” s početka ovog teksta, odlično oslikava protumuslimanski narativ vladajućeg hinduističkog BJP-a indijskog populističkog premijera Narendre Modija, koji svojim odlukama i politikom previše i ne skriva da Indiju u političkom i kulturnom smislu želi oblikovati prvenstveno kao hinduističku zemlju, u kojoj se, logično, muslimani ne osjećaju dobrodošlima.
O tome svjedoči još jedan kontroverzni zakon što ga je koncem 2019. godine donijela Modijeva većina, onaj o državljanstvu, koji omogućava pojednostavnjeno dobivanje državljanstva za ilegalne izbjeglice koje su došle u Indiju iz susjednog Bangladeša, Pakistana i Afganistana, ali samo ako su hinduisti, Sikhi, Parsi i kršćani, dok to ne vrijedi i za muslimane. Taj je zakon izazvao val nezadovoljstva u muslimanskoj zajednici iako ga je Modijeva većina opravdavala isključivo humanitarnim razlozima i činjenicom da su pripadnici tih vjerskih skupina, kojima je zakonom omogućeno stjecanje državljanstva, progonjeni u susjednim zemljama premda je riječ o flagrantnom kršenju demokratskih standarda i indijskog ustava, koji pitanje državljanstva izričito odvaja od vjerske pripadnosti. Prijedlog kojim se želi ograničiti rast stanovništva u Uttar Pradeshu formalno je obrazložen činjenicom da je ta savezna država s više od 220 milijuna stanovnika najnapučenija indijska država, a gustoća stanovnika u njoj dvostruko je veća od indijskog prosjeka, pa je zbog ograničenih ekonomskih i ekoloških resursa nužno omogućiti podmirenje svih osnovnih životnih potreba svim stanovnicima. Prijedlogom je predviđeno da parovi koji bi imali više od dvoje djece više ne bi mogli računati na državne beneficije niti bi mogli aplicirati za radna mjesta u tamošnjim javnim službama. U prilog takvog razmišljanja govore i statistički podaci, prema kojima je prihod u Uttar Pradeshu više nego dvostruko manji od nacionalnog prosjeka.
Iz vladajućeg BJP-a uvjeravaju kako su nove populacijske mjere namijenjene svima, a ne samo jednoj zajednici poručujući kako će novi zakon osigurati održivi razvoj i smanjiti prihodovnu nejednakost u raspodjeli prihoda. Nakon Uttar Pradesha, sličan prijedlog pojavio se i u Assanu, saveznoj državi na krajnjem sjeveroistoku zemlje. Kao i u Uttar Pradeshu, i u Assanu živi značajna muslimanska zajednica, a i u obje savezne države na vlasti je BJP. U Assanu također planiraju obustavu isplata državnih beneficija parovima s više od dvoje djece, a nacrt zakona predviđa poticaje za one parove u kojima se jedan član odluči za dobrovoljnu sterilizaciju, što se potiče povoljnijim kreditima za izgradnju ili kupnju kuća i nižim komunalnim računima. Postoje, međutim, i podaci koji dovode u pitanje ovu odluku i upućuju na njezinu političku pozadinu. Naime, demografi upozoravaju da je upitno koliko su Indiji potrebne antidemografske mjere s obzirom na to da je natalitet u Indiji u padu.
Na takav zaključak upućuju i statistički podaci, prema kojima se stopa plodnosti u Uttar Pradeshu u samo dva desetljeća prepolovila – od 4,8 posto u 1993. na 2,7 posto u 2016. godini. Stopa nataliteta nastavlja padati i procjenjuje se da će do 2025. godine biti tek nešto viša od 2,1. Međutim, čini se da vladajuće nacionaliste zabrinjava činjenica da se udio hinduista u ukupnom stanovništvu smanjuje, a muslimana povećava. Udio hinduista u Indiji sada je 80 posto, a 1951. godine iznosio je 84 posto, dok se udio muslimana u istom razdoblju povećao s 10 na 14,2 posto, što je rezultat višeg nataliteta u muslimanskoj zajednici, s obzirom na to da su prema podacima iz 2016. godine indijske muslimanke imale u prosjeku 2,6 djece, u odnosu na 2,1 dijete kod hinduističkih žena. Takvi podaci potiču strahove u redovima sadašnje indijske većine da će muslimansko stanovništvo jednog dana postati većina u Indiji, a da će oni postati manjina.
Kineski trendovi drukčiji
Ovo je prvi pokušaj provođenja depopulacijske politike u Indiji u posljednjih nekoliko desetljeća. Program kontrole rađanja posljednji je put u Indiji provodila vlada Indire Gandhi sedamdesetih godina prošlog stoljeća, što je tada dovelo do usporavanja rasta stanovnika u Indiji za nešto više od 100 milijuna stanovnika, no poslije se od toga odustalo. Pokušaj ograničavanja rasta stanovništva u Indiji, osim unutarnjopolitičke, ima i svoju vanjskopolitičku i regionalnu dimenziju s obzirom na to da bi Indija po broju stanovnika već za nekoliko godina trebala prestići Kinu, svoju ključnu regionalnu suparnicu, i postati najnapučenija zemlja na svijetu. Pri tomu valja imati na umu da je Kina površinom tri puta veća od Indije. Najava da će Indija već za nekoliko godina prestići Kinu po broju stanovnika izaziva zabrinutost u Pekingu, no demografija je i bez toga jedan od ključnih problema kineske politike, što je izravna posljedice tri i pol desetljeća duge politike jednog djeteta, koja je ukinuta tek 2015. godine kada je kineskim obiteljima dopušteno da imaju i drugo dijete, a nedavno je Politbiro kineske komunističke partije kineskim parovima odobrio da mogu imati čak troje djece.
Kina se suočava s ubrzanim starenjem stanovništva, što ima brojne negativne posljedice za gospodarstvo i državne fondove. Usto, Kina se suočava i s jednom od najnižih stopa nataliteta u posljednjih nekoliko desetljeća od samo 1,3, što je gotovo dvostruko niže od indijske stope nataliteta od 2,2 posto, a to je ispod razine koja je potrebna za stabilnu demografsku reprodukciju. Prema posljednjim statističkim podacima, u Kini je prošle godine rođeno 12 milijuna djece, što je 2,65 milijuna, odnosno čak 18 posto manje nego godinu prije. Naime, ukidanje politike jednog djeteta nije odmah dovelo do većeg nataliteta s obzirom na to da zbog visokih troškova podizanja djece u kineskim gradovima mnogi parovi odustaju od rađanja djece. Demografski problemi muče i druge istočnoazijske zemlje, poput Južne Koreje i Japana, koji novčanim poticajima za roditelje pokušavaju potaknuti natalitet. Indija, s druge strane, nema takvih problema iako, sudeći po kontroverznom zakonskom prijedlogu kojim želi ograničiti rast stanovništva, aktivno radi na tome.
Što tu ima biti kontraverzno? Zar muslimani ne čine isto? Oni explicitno kažu da je sasvim Ok ako musliman iskoristi kršćanku i još je obrati na islam ali je haram ako se muslimanka uda za kršćana ili ne muslimana ii uzme drugu vjeru. Još je i ubiju.Kakvo je to licemjerje? Hinduisti se brinu za svoje kako se i muslimani brinu za svoje, nema tu ništa kontraverzno.