Kao nezavisni kandidat, gradonačelnik Belišća Dinko Burić na listi je HNS-a u IV. izbornoj jedinici. Iako su Slavonija i Baranja poljoprivredni kraj, njegov je cilj, kako ističe, industrijski preporod istoka Hrvatske.
Izlazite na izbore na listi HNS-a, zašto takav izbor?
- A zašto ne takav izbor? Prije svega, na listi Hrvatske narodne stranke izlazim kao neovisni kandidat i to je za mene iznimno važna činjenica. Nadalje, ne prihvaćam etiketiranje bilo koje hrvatske političke stranke na način da bilo koja od njih ima ekskluzivno pravo na ljubav prema Hrvatskoj, umanjujući ili oduzimajući to pravo drugim političkim opcijama. Domoljublje se ne reklamira i ne politizira, ono se živi djelima. U svakoj političkoj stranci, pa tako i u HNS-u, za svakoga od nas postoje dobri i manje dobri pojedinci, baš kao i u svakoj drugoj zajednici, udruzi, organizaciji, čak i u obitelji. Tako i za mene. Dva su čovjeka na ovoj listi, uz dužno poštovanje prema svima ostalima, osobe koje su proteklih nekoliko godina, otkako sam gradonačelnik Belišća, zavrijedila moje ljudsko poštovanje, prije svega kao ljudi koji su se svojim djelovanjem, a ne riječima, pokazali i dokazali istinskim prijateljima grada Belišća. Ja svjedočim o brojnim situacijama u kojima je Ivan Vrdoljak bez ikakvih uvjeta upotrijebio sav svoj politički kapital za pomoć našem gradu Belišću, osobito u pomoći našem gospodarstvu. S druge strane Ivan Vrkić je najzaslužniji, kao predsjednik Urbane aglomeracije Osijek, za činjenicu da su velika sredstva iz fondova EU postala dostupna ne samo gradu Osijeku nego i manjim sredinama, poput gradova Valpova i Belišća i još 13 slavonsko-baranjskih općina. To nikada nije stavljano "na sva zvona". Ivan Vrdoljak i Ivan Vrkić su zavrijedili moje poštovanje.
Jeste li postavljali nekakve uvjete HNS-u?
- Niti sam ja postavljao uvjete HNS-u, niti HNS meni. Moja je jedina želja bila da na ovoj listi budem na posljednjem, 14. mjestu. Razlozi za to su jednostavni. S jedne strane, smatram kako ima puno pozitivne simbolike u tome da i na vrhu i na samom začelju jedne izborne liste budu dva gradonačelnika slavonskih gradova i još k tome oba kao nestranački, neovisni kandidati. S druge strane, ja vjerujem u to da su naši građani već spoznali vrijednosti mogućnosti koje pruža preferencijalno glasovanje kojim im se daje mogućnost birati ne stranke, nego osobe, i to neovisno na kojem se rednom mjestu bilo koje izborne liste kandidati nalaze. Za mene je biti na posljednjem, 14. mjestu izborne liste, i izazov i dodatni motiv.
U Slavoniji će se voditi vjerojatno najteža izborna bitka. Kakva su Vaša očekivanja?
- Ovi će izbori, kao i velika većina svih prijašnjih, pružiti neizvjesnost u svim izbornim jedinicama, ne samo u Slavoniji i Baranji. No ja zaista iskreno vjerujem u uspjeh, i cijele naše izborne liste, i u moj osobni uspjeh kao kandidata. Jer vjerujem u to da će nas naši građani cijeniti i birati prema djelima, a ne prema riječima.
Uđete li u Sabor, što Vaši sugrađani i Slavonci općenito mogu očekivati od Vas?
- Ja imam cilj! Industrijski preporod cijele Slavonije i Baranje je moj cilj! Slavonija i Baranja prirodno jest kraj u kojem poljoprivreda ima izniman značaj, ali nema razvoja Slavonije i Baranje bez ponovnog snažnog razvoja industrije! Mi imamo oranice, ali nama trebaju i tvornice! Jer je u njima najveći broj radnih mjesta za naše mlade.
Nije normalno da se razvoj industrije razvija u svim ostalim dijelovima Hrvatske, a nama se neprestano „prodaje priča“ o Slavoniji i Baranji kao o „tvornici na otvorenom“. Hajde neka drugi temelje svoj razvoj gradnjom „tvornica na otvorenom“ pa da vidimo kakvi će im rezultati i perspektiva biti! To je isto kao da nas uvjeravaju da je bolje stalno živjeti u šatorima „jer tako možemo uživati u ljepotama prirode“. Slavonija i Baranja su ne tako davno bile i industrijski, a ne samo poljoprivredno, najrazvijeniji dio, ne samo Hrvatske, nego i znatno šire. Sjetimo se samo svih tvornica u Osijeku, ali i u svakom gradu u Slavoniji i Baranji. I upravo su tvornice, u svoj svojoj raznovrsnosti i brojnosti, bile „motori“ razvoja i osiguravanjem radnih mjesta garancija ostanka naših mladih ovdje, u našem zavičaju. Pa i sada, kada naši mladi odlaze iz Slavonije u druge dijelove Hrvatske ili izvan domovine, ne idu raditi u „tvornice na otvorenom“, nego u prave tvornice kakve i mi hoćemo. A to nije neostvarivo! Naprotiv, projekt „Slavonija, Baranja i Srijem“ samo treba doraditi na način da strateški interes Republike Hrvatske bude izgradnja novih tvornica i otvaranje novih radnih mjesta u Slavoniji i Baranji! Industrijski preporod Slavonije i Baranje je nezamjenjiv i ni sa čim usporediv strateški interes Hrvatske! I u realizaciju takvih projekata prioritetno treba ulagati sredstva o kojima se govori u okviru tog projekta „Slavonija, Baranja i Srijem“. I sve drugo vrijedi, ali bez radnih mjesta nema perspektivne budućnosti ovog našeg slavonskog zavičaja.
Još je važnih ciljeva mog političkog djelovanja u Hrvatskom saboru. Među njima ističem nekoliko onih koje smo u Belišću već postigli, ali ostvarenje kojih mi je cilj i za cijelu Slavoniju i Baranju. Tu prije svega mislim na besplatne dječje vrtiće u cijeloj Slavoniji i Baranji, na stipendije svim studentima u Slavoniji i Baranji, na osiguran topli obrok svakom i srednjoškolcu i osnovnoškolcu. Za sve to se vrijedi truditi, izgarati i bespoštedno se politički boriti.
Što je Belišću trenutno najpotrebnije, a da mu je za to nužna pomoć države?
- U Belišću smo u posljednjih 7 godina, otkako je Hrvatska ušla u EU, realizirali 207 projekata vrijednih 324,7 milijuna kuna, od čega su 241,5 milijuna kuna bespovratna sredstva iz drugih, tzv. vanjskih izvora. Među njima je 20 projekata financiranih sredstvima EU fondova, 58 projekata sufinanciranih sredstvima državnih ministarstava i institucija i 129 manjih, ali također vrijednih projekata, financiranih vlastitim gradskim sredstvima. I svi ti projekti imaju svoju veliku vrijednost. I nove ceste, i kružni tokovi, i novi duštveni i DVD domovi, sportski i turistčki objekti. Sve to vrijedi, ali navrijedniji su projekti koji osiguravaju nova zapošljavanja i nova radna mjesta. Popunjene gospodarske zone i Poduzetnički inkubator u Belišću u tom smislu imaju osobitu važnost, ali najvrijedniji projekt koji gradu Belišću treba jesu i nove tvronice i u našem, oduvijek industrijskom gradu! I tu očekujem pomoć i središnje državne vlasti! Mi smo u protekle 4 godine do kraja pripremili jedan projekt koji je od strateškog interesa za cijelu Republiku Hrvatsku. To je izgradnja prve hrvatske tvornice higijenskog, tzv. tissue papira! Projekt vrijedan 31,5 milijuna eura i koji će zaposliti 73 radnika direktno u tvornici te barem još toliko u kooperantskim poslovima. Izradili smo studiju isplativosti, prošli više od 15.000 km obilazeći slične tvornice u Europi, kao i proizvođače potrebnih strojeva i opreme, održali u Belišću 10-tak sastanka sa zainteresiranim investitorima, potencijalnim kupcima tog papira kao i sa najuglednijm proizvođačima strojeva i opreme.
Na kraju smo i našli investitora koji ulaže vlastitih 8 milijuna eura, koji je u Belišću kupio halu za novu tvornicu, koji je osnovao i registrirao novu tvrtku za tu proizvodnju i koji je početkom ove godine trebao sa HBOR-om potpisati ugovor o kreditu za kupovinu stroja za proizvodnju tog papira, a koji sam košta 20 milijuna eura. I onda se zastalo, što zbog krize izazvane koronavirusom, što zbog birokratskih bankarskih kompliciranja. Tu očekujem pomoć države! Ne dozvoliti da zbog birokracije investitori odustaju i ovakve projekte realiziraju izvan, ne samo Belišća i Slavonije, nego i izvan Hrvatske. A k tome je Hrvatska jedina zemlja u najbližem okruženju koja nema niti jednu ovakvu tvornicu! Imaju po jednu i Slovenija, i Bosna i Hercegovina, i Srbija, Mađarska čak dvije, a grade i treću. A na području jugoistočne Europe tržište zahtjeva izgradnju još barem 7 ovakvih tvornica. I onda kod nas još ima onih, koji ne samo da ne potiču investitore, nego kao da sve čine da ih odvrate od ulaganja u ovakve profitabilne industrijske proizvodnje. Eto prilike Vladi RH da na djelu pokaže svjesnost o važnosti izgradnje novih industrijskih kapaciteta u okviru projekta „Slavonija, Baranja i Srijem“ i time otvaranja novih radnih mjesta.
kako ćeš svoje slavonce odviknuti od stare navike, od 90-ih, da se sasvim dobro da živjeti od potpora i pomoći iz 'zagreba'? otkako je počeo rat, počelo je propadanje slavonije. nitko nije više uništio slavoniju nego sami slavonci. jeste zaboravili silne stečajeve kombinata, raznoraznih pogona za preradi i proizvodnju ovog i onog? neki, većina, jesu, al neki nisu. jeste zaboravili kako ste jefitno na temelju poznanstva sa stečajnim upraviteljima kupovali mehanizaciju, zemljišta, to preprodavali i onda kupovali kuće u centru grada, apartmane i placeve na moru, aute..? niste u funkciju stavili ono što ste 'džabe' dobili. što bi htjeli, da nakon 30 godina što niste ulagali sad najednom procvatete? za 3 godine će krenuti masovna kupnja zemljišta, stranci će navaliti, to budite sigurni, poljaci su obezglavili rumunje i najveći kompleksi su sad u rukama poljaka, nešto mađara. i kod nas će tako biti, mađar i poljak će biti gazda u slavoniji, i nešto nijemaca. kojima pak je glavni cilj vojvodina. možemo se zavaravati da ćemo sami nešto pokrenuti, al ne ide i neće. slavoniju su i nekad stranci uzdigli, i opet će. slavonac će i dalje peći meku rakiju, pjevati o snašama, konjima, dunavu i savi, dravi. slavonac odavnina ima malo djece.