Pljesak koji se u večernjim satima ori s prozora u znak zahvalnosti našim liječnicima i zdravstvenim djelatnicima najmanje je što možemo učiniti za njih, koji na prvoj liniji fronte u borbi protiv pandemije za dobrobit drugih bespoštedno izlažu vlastite živote. Neke od naših heroja u toj misiji neće zaustaviti ni osobna tragedija, poput gubitka vlastita doma u potresu, kakva je snašla liječnicu radiologinju, dr. Franku Jelavić-Kojić.
U samo desetak sekundi ostala je bez krova nad glavom u stanu na Strossmayerovom trgu u samom središtu Zagreba, koja je dio glasovite Lenucijeve potkove i zaštićeni spomenik kulture nulte kategorije.
VIDEO: Snimka razrušenog stana zagrebačke liječnice
Liječnica se prisjetila kobnog jutra i svojeg ustajanja deset minuta prije potresa. – Krenula sam staviti kavu kad je grunulo. Povikala sam: "Marko, Marko", dozivajući svog najmlađeg sina koji živi sa mnom. U sekundi smo zagrljeni stajali pod štokom, a čulo se urušavanje, ti nemilosrdni zvukovi, urnebes od prašine. Sinu je pozlilo, vikala sam: "Nemoj mi pasti u nesvijest, stavi noge gore" i na brzinu mu složila multivitamin u čaši, srećom je pogledao prije nego što je popio i rekao: "Mama, ti si meni dala prašnjavu vodu". Bilo je toliko prašine da se u tih pet koraka od sudopera do sina uprljala voda – priča dr. Jelavić-Kojić koja je u očaju promatrala kako se ruši cijeli tavan, krov stana, zidovi i prozori sa svih strana.
Pa ipak, premda je u nedjelju izgubila dom, već sutradan je bila na radnom mjestu u bolnici Sveti Duh, gdje obavlja dužnost v. d. voditeljice Odjela za opću i mobilnu radiologiju. Radi u smjenama od 24 sata.
– Pa, naravno! Iako se bolnica obnavlja i imamo minimalno prostora, iako moramo raditi na distanciji zbog korone, svi doktori normalno rade. To je taj čip u našoj glavi, naviknuli smo na ekstremne situacije. Normalno je da doktor ide u bolnicu, ovo je preozbiljna situacija: vidjeli ste kamione s mrtvima u Italiji. Naš sustav je dobro organiziran da se, ako poštujemo stručnjake, možemo izvući – tvrdi liječnica, apelirajući da se građani striktno drže mjera opreza i uputa stožera.
– Moj sin i ja tako živimo već mjesec dana: ponašaj se kao da si zaražen iako nisi. Sva moja djeca, kao i zet, izuzetno su ozbiljno shvatili situaciju pa se maske rukavice i ostanak kod kuće podrazumijevaju. Kao obitelj, proslavili smo rođendan našeg rođaka 21. veljače i to je bilo posljednji put da smo se okupili jer želimo biti odgovorni – priča liječnica, koja nakon gubitka vlastita doma, u koji se ne može i ne smije vratiti, sada privremeno sa sinom Markom, studentom prava, živi u stanu u Ilici kod kćeri Ivane Petre, također liječnice. Inače, dr. Franka ima i treće dijete: on je hrvatski stolnoteniski reprezentativac s izborenom vizom za OI u Tokiju, Frane Tomislav Kojić.
VIDEO Posljedice potresa u blizini epicentra
– Imam sreću da su moja djeca velika i da imamo gdje biti, u situaciji kada drugi ljudi nemaju, ja imam luksuz. Na meni je zato da idem na posao u bolnicu i da pomažem drugima. I kći mi ondje radi kao liječnica, mi doživljavamo Sveti Duh svetom bolnicom. Cijela je moja obitelj tamo rođena, ja i moje sestre, moja djeca i njihova djeca. Rodila sam troje djece u boksu broj tri, gdje sam rođena i ja. I, molim vas, napišite da svojoj djeci stalno govorim: "Gdje god da ideš, doma je doma, Zagreb je naš grad." To su ujedno i riječi koje pišu na nadgrobnom spomeniku moga oca dr. Frane Jelavića. Odgojeni smo da istinski volimo svoj grad, najljepši grad. Izvući ćemo se, izgraditi ga ponovno – zaključuje heroina, dr. Franka Jelavić-Kojić.
A kakav je, pak, "posao" gospođa Franka obavila podižući svoju djecu, dovoljno govori poruka koju nam je nakon susreta s njom poslao njezin najmlađi sin. "Molim vas da naglasite, jer ona o tome ne želi uopće govoriti, da se mama odmah nakon potresa htjela javiti u bolnicu i biti na dispoziciji te se vratila u zgradu i po stariju susjedu u podrum u trenutku kada se ponovno treslo. Ovaj tjedan će tri puta biti dežurna, jučer je već bila od sedam ujutro do danas u sedam ujutro i tako ponovno u petak i u nedjelju. Sada smo kod seke privremeno, a sa zgradom što će biti, vidjet ćemo, svjesni da ima ljudi koji su i u goroj situaciji i da im je i nužnije i hitnije potrebna pomoć i zbog potresa i zbog virusa".
Eto, to su hrvatski liječnici i njihova djeca.
Bravo i poštovanje! Puno sreće želim i da se jednom vratite u svoj obnovljeni stan.