Mladi ste i imate problematičnih pitanja, pokušat ćete odgovor pronaći na internetu i društvenim mrežama, a odnedavno na Instagramu i kod „Instagram-franjevca“ fra Ivana Marije Lotara, koji je prije mjesec dana pokrenuo profil „askfrapriest“ (Pitaj svećenika) i u kratkom roku stekao više od 2500 pratitelja.
– U samom nazivu profila piše da je namijenjen svima onima koji nešto žele pitati katoličkog svećenika bez obzira je li riječ o pitanjima vjere, morala ili života uopće – kaže fra Ivan M. Lotar (29), franjevac konventualac sa zagrebačkog Svetog Duha, gdje je župni vikar u župi sv. Antuna Padovanskog i Maksimilijana Kolbea te zamjenik glavnog urednika „Veritasa“.
Mladi pitaju – kako moliti
Budući da uglavnom radi s mladima, a iskustva prije samostanskog života ima i s radom u kazalištu i na televiziji, otvoren je i komunikativan. Rado prima ljude na osobne razgovore, a održava i Franjevačke vikende molitve, posta i šutnje u samostanu na Svetom Duhu i radi, kako veli, sve ono što prosječan svećenik njegovih godina, koji je župni vikar, radi.
Koja pitanja postavljaju mladi na Instagramu?
– Najčešće pitanje tiče se molitve. Na primjer: „Ne znam kako moliti. Dugo sam vjernica, ali molitva kao da ‘ne djeluje’? Pomozite mi da se ne izgubim!“ Tada obično, nakon pozdrava i „laganijeg“ uvoda u dopisivanje, odgovorim kako u nekoliko koraka možemo poboljšati svoju molitvu.
Kako je poboljšati, pitamo ga.
– Najprije je važno pokajati se za svoje grijehe i ići Bogu čista srca. Potom mu zahvaliti na svemu što sam prošao u životu i što sam iz toga nešto naučio, a vidim da je Bog ipak cijelo vrijeme bio uz mene. Zatim ga moliti za sve ono što mi je potrebno, osobito se pomoliti za svoje bližnje i ljude u potrebi te na kraju ušutjeti i slušati što meni Bog govori kako bi to uistinu bio pravi dijalog. Ne bojte se Bogu otvoriti. On je Otac koji vas voli, čak i kada mi to, najčešće zbog ranjenosti i grijeha, ne osjetimo! Hrabro! – ponavlja fra Ivan riječi koje je uputio i djevojci koja mu se javila na Instagramu.
Često mu se, kako veli, javljaju ljudi koji su se s vremenom udaljili od Crkve.
– Vjeruju, ali ne znaju kako bi se vratili sakramentalnom životu. Ili jer se boje osude ili jer ne vide smisao. Sakramentalni život je preduvjet za bilo kakav duhovni napredak. Conditio sine qua non. Naravno da ništa ne ide nasilu. Ovaj profil može pomoći tim ljudima da se ne boje moguće osude vjernika koji su dugo u Crkvi ili samog svećenika kojemu se žele obratiti jer je to najčešće iracionalni strah. Svaki normalan vjernik mora se radovati nečijem povratku u krilo Crkve, koja je Majka – objašnjava i dodaje kako još nije imao upit može li se netko ispovjediti tim putem, što mu je drago, jer je o tome bespredmetno i raspravljati.
– Živog čovjeka nikada i ništa na ovom svijetu, koliko god tehnologija napredovala, a i koliko god mi to htjeli sebi priznati ili ne, bili ovisni o njoj, ne može zamijeniti. Osobito zato što bi se to, u ovom konkretnom slučaju, protivilo naravi i biti samih sakramenata uopće – objašnjava zašto je nemoguća „virtualna ispovijed“.
– Nerijetko se javljaju ljudi koji sami za sebe kažu da su deklarativni nevjernici te, nerijetko gotovo ništa ne znaju o nauku Katoličke crkve. Po samom pitanju vidite da su pod utjecajem pojedinih medija čija je valjda životna misija pokopati Katoličku crkvu. Ni oni neće naići na osudu, nego na iznimno racionalnog sugovornika s druge strane tipkovnice iako vjernika i svećenika i franjevca. Dolaze pitanja poput: „Zašto Crkva ovo…? „Nije li Bog dobar, kako to da onda…“ i tako dalje. Imam tonu strpljenja i volim kad se ljudi pitaju jer to znači da im je barem malo stalo. Kamo sreće kada bi svi razmišljali svojom glavom i stvarali vlastita misaona iskustva i koncepte, a ne bi bili pod utjecajem drugih. Živjeli bismo u mirnijem svijetu. Svakom čovjeku, često se kaže, moramo dati priliku i ne imati predrasuda. Zašto onda to ne vrijedi i za Boga? Bogu treba dati priliku – govori fra Ivan dodajući kako ljudi ponekad ništa ne pitaju, no žele biti sigurni da će profil postojati da bi se, kada smisle pitanje ili se odvaže pitati ga, mogli negdje „online“ uteći u svojoj potrebi, odnosno nedoumici.
– Imao sam nekoliko pitanja tipa: „Jeste li Vi uistinu svećenik?“ Valjda jer je nekima nevjerojatno da bi se netko tako stavio na raspolaganje. Smatram to „fakultativnom“ djelatnošću u svom pozivu, ali budući da sam cijeli život u svijetu medija, ne vidim razloga zašto to ne bih iskoristio i tako pomogao nekomu. Ne moram pomoći tisućama. Meni je svaki čovjek jednako važan. Jednako me pogađa bilo čija bol i ne volim kada su ljudi nesretni, jednostavno jer to tako ne mora biti! To ni Bog ne želi. Ponekad se dogodi u životu nešto što ne razumijemo: teška bolest, smrt voljene osobe – i nikako nisam preuzetan da bih mislio da ću riješiti sve teškoće i probleme na svijetu, to je besmisleno. No, saslušati nekoga (točnije pročitati njegovu poruku u kojoj nerijetko izlijeva dušu) ili obećati molitvu – što redovito činim, to mogu i to ljudima zaista mnogo znači – kaže fra Ivan Lotar, koji ponekad čuje i prigovore zbog toga što radi, jer da pitanja preko Instagrama postavljaju kukavice, tj. ljudi koji nisu hrabri ili se boje, pa da od toga nema nikakve koristi.
– Nisam s tim suglasan. Kada je čovjek u boli ili potrebi, potpuno je nevažno je li hrabar ili nije. Važno je čovjeku pomoći, a i sasvim je uobičajeno da je lakše pitati nešto preko poruke nego uživo – kaže fra Ivan dodajući kako je ljudima koji se javljaju na „askfrapriest“ važna diskrecija, a on im to jamčim u skladu s onim što je unaprijed određeno u „Uvjetima o privatnosti“ Instagram platforme.
Pomažu mi srednjoškolci
– Nikada ne navodim naziv profila osobe koja je postavila pitanje. Ono pravo koje zadržavam, a vjerujem da će i dragim čitateljima Večernjeg biti razumljivo, jest objaviti pitanje i odgovor, kako na neka pitanja ne bih morao više puta odgovarati i tako imao više vremena za osobe koje imaju više od jednog pitanja ili imaju potpitanja – objašnjava fra Ivan, kojemu u vođenju profila pomažu srednjoškolci sa Svetog Duha Matea Bušić, Jakov Vrsalović, student teologije Josip Pavetić te Mare Jerković.
– Njihov zadatak je uređivati i kreativno osmisliti objave. Kasnije će mi pomagati u snimanju, uređivanju i montaži video sadržaja. Zahvalan sam Bogu na ovim divnim mladim ljudima bez kojih ovo ne bi bilo moguće stići dobro i kvalitetno raditi. Zajednica srednjoškolaca sa Svetog Duha iz Zagreba okuplja se najprije na svetoj misi nedjeljom u 19 sati, a nakon svete mise je susret u 20.15 u dvorani „Antonio“. Svi srednjoškolci grada i okolice, a i šire – daj Bože, su dobrodošli! – poziva mlade fra Ivan Lotar, a na pitanje o budućnosti ovoga projekta kratko odgovara: „Samo Bog zna!“
Na kraju poručuje: „Ako imaš neko pitanje, nedoumicu ili samo želiš podijeliti nešto iz svoga života i trebaš savjet slobodno upiši @askfrapriest i pošalji poruku! U slobodi! Nema glupih ili zabranjenih pitanja!“
Vaše prodavanje magle za naivne 2000 godina upravo to i jest ......virtualna tlapnja specifične težine vakuma.