Znanstvenici su u panici – prosječni se kvocijent inteligencije u čovjeka kontinuirano smanjuje. Nije prvi put čak ni ove godine da se pojavljuju znanstveni radovi koji upozoravaju na ovu pojavu. Posljednji je studija dvojice norveških znanstvenika s Centra za ekonomska istraživanja Ragnar Frisch, Bernta Bratsberga i Olea Rogeberga koji su pregledali više od 730.000 IQ testova napravljenih između 1962. i 2009. među ročnicima i ročnicama norveške vojske.
Znači, tri desetljeća generacija Norvežana koji su stupali u vojsku i u tu svrhu rješavali su testove inteligencije. Uspjeli su odrediti i prijelomnu godinu, rođeni 1975. rješavali su test inteligencije s prosječnom uspješnošću od 102,3 boda. Nakon toga – pad. Oni rođeni 1989. imali su uspješnost manju za 2,9 bodova, oni rođeni 1991. s kojima analiza završava (ispunjavali su test 2009.) za 2,6 bodova.
Nije to jedina analiza koja je dala sličan rezultat. Jedna je britanska ekipa stručnjaka također pronašla kako rezultati testiranja inteligencije svakog desetljeća padaju za između 2,5 i 4,3 boda otprilike od kraja Drugog svjetskog rata. Ovo je u suprotnosti s nečim što se zove Flynnov efekt. Pojava nazvana po Jamesu Flynnu, novozelandskom politologu i istraživaču ljudske inteligencije, govori kako ona progresivno raste. Pretpostavka je mnogih teorija bila kako je to zbog značajno poboljšanih životnih uvjeta – bolje prehrane, zdravstvene skrbi, obrazovanja i drugih sličnih čimbenika koji omogućavaju da ljudi izrastu u pametnije individue. Norveška studija sada dopušta da je pad u ljudskoj inteligenciji uvjetovan i okolišnim faktorima, ali i životnim stilom – manje čitanja, a više igranja videoigrica, korištenja smartfona.
Treba ih unaprijediti
Naš ugledni neurokirurg ne slaže se sasvim sa zaključcima koji proizlaze iz istraživanja.
– Ako testovi pokazuju relativno značajan pad prosječne inteligencije populacije, prvo se pitam što oni mjere i što takvi testovi ne mogu mjeriti. Možda ne mogu mjeriti snalaženje u novonastalim situacijama gdje se mora primjenjivati snalaženje, primjerice, s novim sučeljima, novim visokosofiticiranim uređajima, moguće je da IQ testovi zahtijevaju osuvremenjavanje. Ovo bi bilo dobro za procjenu sposobnosti mozga danas u odnosu na djevojku ili mladića jučer. Ako i nadalje pokazatelji budu zabrinjavajući, i tada će se vrlo teško moći jasno uočiti što ili tko je pravi krivac. Prvo, pad rezultata IQ testova seže od 1975. što znači da su mnogi od nas uključeni u generacije kojima IQ pada, a sigurno nisu živjeli u okruženju smartfona, kompjutora ili interneta. Drugo, pad rezultata IQ kako ga danas mjerimo se nastavlja. iako volim kriviti hranu i pomanjkanje kretanja, ono nije jednako u svim zemljama i narodima.
Pogledajte kardiovaskularne bolesti gdje je drukčija prehrana kao i broj koraka dnevno (SAD u odnosu na skandinavske zemlje). Pa ipak je pad IQ ubikvitaran na svim meridijanima. Postavlja se pitanje kome možemo mjeriti IQ, a kome smo mogli 1930. Nisam siguran da i to nije rezultat globalizacije i da prije nismo tako lako mogli mjeriti IQ u svim zaseocima po kugli zemaljskoj. Možda moderne generacije nemaju onakvo snalaženje u novonastalim situacijama kao mi, ali imaju sigurno veću sposobnost snalaženja u suvremenim novonastalim situacijama. Drugim riječima, možda ne može mehaničar popraviti auto kao prije, ali zato može spojiti računalo na motor i istražiti što je to krivo “naštelano”. Tko od nas bi se mogao snaći u šumi u kojoj su se snalazili naše prabake i pradjedovi – kaže nam prof. dr. sc. Darko Chudy, KB Dubrava.
Sve smo automatizirali
I sam James Flynn, danas 84-godišnjak, u jednoj je analizi upozorio kako ne mora nužno biti točno da su ljudi danas pametniji nego su bili prije stotinu godina. On smatra kako je sasvim sigurno da ljudski mozak nema danas više genetskog potencijala, evolucija mu nije u tek nekoliko generacija podarila bolji mozak. Flynn danas smatra kako u odnosu na 30 godina ranije čovjek radi puno manje kognitivno zahtjevnog posla. Automatizacija je rezultirala puno većim obujmom jednostavnijih poslova.
– Čini se kako ćemo čak i odvjetnike automatizirati da će oni pravi nestati. Poslovi čiji broj raste su oni slični u McDonald’su. A smisao je rada da ljudi nauče puno vještina rješavanja problema. Ako vaš posao zahtijeva da intenzivno razmišljate, odgovarajući će dio mozga više vježbati, ako vaš posao ne traži toliko, onda će taj dio čak i atrofirati – misli novozelandski znanstvenik.
Slaže se da provodimo previše vremena igrajući videoigre ili na društvenim mrežama, a ne čitajući dovoljno ozbiljno štivo poput klasičnih romana ili povijesti. Ima, međutim, i onih koji smatraju kako digitalno doba traži i novu vrstu inteligencije koju testovi inteligencije stvoreni sredinom 20. stoljeća ne mogu dobro izmjeriti. Inteligencija se počela mjeriti još 1905. testovima koje su osmislili psiholozi Alfred Binet i Theodore Simon, moglo se inteligenciju izmjeriti kako pojedincu tako i odrediti prosjek određene populacije. Poznati britanski popularizator znanosti dr. Michael Mosley povukao je zanimljivu paralelu gledajući u našu ne više tako daleku budućnost.
– Napredak strojeva, od parnog stroja do stroja za pranje rublja i osobnog računala, značili su da smo trebali sve manje raditi fizički. Automobili i liftovi premještaju nas i bez da napravimo i jedan korak. Sve se više i više radi sjedeći za stolom. Zauzvrat smo dobili pretilost, dijabetes tipa 2 i cijeli dijapazon drugih bolesti – kaže dr. Mosley. Nastavlja kako se kod njega razvija bojazan da će širenje strojeva podobnih sofisticiranom razmišljanju uzrokovati u nas manje korištenje mozga.
– To bi moglo uvjetovati porast pojavnosti bolesti mozga poput demencije koja je u nas ovdje u Velikoj Britaniji već prvi uzrok smrti žena. Roboti su stvoreni da nam pomažu. Primjerice, prošlog sam tjedna vidio robota Peppera koji je na pitanja koja su mu postavljali zastupnici parlamenta, članovi Odbora za obrazovanje odgovarao podjednako dobro kao i znanstvenici koji su ga stvorili. I zato se brinem – zašto bismo ako je tako uopće učili novi jezik, voziti automobil ili nečemu učili nekoga drugoga ako sve to umjesto nas može učiniti stroj – misli britanski promotor znanosti. No, ta se priča može okrenuti i na drugu stranu – kako to da inteligencija pada ako nam tehnologija danas sa svega nekoliko klikova dopušta pristup praktično nepresušnim izvorima znanja?
Dr. Mosley za pomoć je zamolio predavača na Sveučilištu u Edinburghu dr. Thomasa Baka da mu kaže što je svrsishodnije za razvoj inteligencije, učenje stranog jezika ili igranje videoigrica ili čak sudokua.
– Daleko veće prednosti ima učenje stranog jezika. Da se to usporediti s odlaskom u teretanu gdje ćete jedan mišić vježbati na 20 različitih sprava. Takvo učenje izaziva daleko veću aktivaciju mozga – rekao mu je dr. Bak. Preporuka je Mosleyjeva logična – manje vremena pred ekranom, bolja prehrana, više kretanja, druženja dovoljno su dobra garancija za održavanje vaših vijuga u dobroj formi. Bez obzira na bilo kakvo testiranje.
Sigurno je da su sve gluplji, milenijalci, generacija z, sve tuplje i tuple