Kada je Filip Mursel Begović prije sedam godina prvi put klanjao u
džamiji, doživio je neobično iskustvo koje je potpuno izmijenilo njegov
život.
– Klanjao sam i kada sam pao na sedždu (kada vjernik čelom dotiče tlo),
a to je trenutak kada je vjernik najbliži Alahu, prošao mi je strujni
udar kroz cijelo tijelo. Tada sam sebi rekao: Pa, Bože, ti si ovdje.
Više nisam imao nedoumica o ispravnosti islama – opisuje nam Filip
Mursel, 28-godišnji student kroatistike, književnik i novinar, trenutak
kada je postao istinski vjernik.
Tada je odlučio da građanskom imenu Filip doda i Mursel. Bila je to
velika promjena za mladog studenta koji je do tada vodio više-manje
konvencionalan život sina jedinca iz intelektualne i, kako kaže, pomalo
hipijevske zagrebačke obitelji, u kojoj nije bilo zabrana. Ali Filipov
(Murselov) obiteljski background nije bio do kraja konvencionalan jer
on je dijete iz – miješanog braka. Njegov otac Sead Begović, ugledni
pjesnik, rođeni je Zagrepčanin bošnjačkog podrijetla, a majka Hrvatica.
Filip nam otkriva da mu roditelji nisu nametali nikakav svjetonazor,
ali sjeća se da mu je otac često govorio o njihovim bosanskim precima
te mu je čitao Kuran, ali i evanđelje.
O islamu uči i roditelje
– Kada sam išao u peti razred, tata mi je objasnio da su Begovići iz
Trebinja te da smo begovskog podrijetla – priča Filip Mursel, koji s
ponosom dodaje da je nekako u to vrijeme i – obrezan. Trudi se biti
pravi musliman pa tako ne pije alkohol, ne jede svinjetinu (zapravo ne
jede meso jer je vegetarijanac), redovito se moli (pet puta na dan) i
posti.
– Začudio sam se vlastitoj postojanosti. U vjeru sam ulazio polako –
kaže Filip, dodajući kako je oduvijek imao potrebu da se moli Bogu.
Kaže da to što je dijete iz miješanog braka, ne vidi kao nedostatak
nego kao prednost. Nakon što je otkrio vjeru, više se druži s
muslimanima i Bošnjacima, a to je uvjetovano i sadašnjim životnim
stilom.
Ima roditeljsku podršku, a njegovom odlasku u džamiju posebno se veseli
njegov djed Ibrahim koji, objašnjava Mursel, na neki način proživljava
s njime ono što nije s njegovim (Murselovim) ocem Seadom.
Otkriva nam i da muslimansko ime Mursel nije izmislio, nego mu ga je
dao otac kada mu je posvetio pjesmu.
– Uvijek mi je bilo žao što sam samo Filip – kaže Filip Mursel,
objašnjavajući da se u Hrvatskoj događa zanimljiv fenomen. Treća
generacija Bošnjaka, kojoj pripada i on, mnogo je snažnije vjerski
određena pa često o islamu uče svoje roditelje. Ne samo što ih uče,
nego ih pomalo i kritiziraju jer im, kaže, smeta mimikrija roditelja,
koji su pomalo bili i Muslimani i Bošnjaci i Hrvati.
Od ateista do Alaha
Zanimljivo je da je i njegov otac Sead Begović također iz miješanog
braka: otac je Bošnjak iz Trebinja, a majka Hrvatica. Sead je odrastao
u ateističkom okruženju, što je bila i službena ideologija tadašnjega
jugoslavenskog socijalizma.
– U socijalizmu su religiju svi ignorirali. Ako si ispovijedao
religiju, bio si demode tradicionalist – kaže Sead i dodaje da je bio
sklon osobnoj religiji, koja je bliska new ageu.
Objašnjava da je kod Filipa sve jednostavno jer je bez zadrške
prihvatio islam, a da je kod njega sve složenije. Ipak nema nikakvih
dvojbi da postoji Bog, odnosno Alah. Uostalom, otkriva, on je i Filipa
Mursela upoznao s obiteljskim naslijeđem, a sve drugo prepustio je
vremenu i njegovu sazrijevanju. Begović stariji kaže da ni njegov otac,
iako je pohađao islamsku vjersku školu u Trebinju, nikad ništa nije
nametao. U ono vrijeme, dakle 50-ih godina prošloga stoljeća,
udaljavanje od islama imalo je i čisto praktične razloge jer se njegov
otac htio što bolje uklopiti u novu zagrebačku sredinu.
I Sead Begović također ima potrebu da se što više identificira sa
zagrebačkom sredinom, to više što se kao književnik kretao u
umjetničkim krugovima. Bio je, objašnjava, na neki način predodređen za
život bez stega i okova, pa onda i bez strogih religijskih pravila.
No Sead kaže da su ga ratovi u Hrvatskoj i Bosni promijenili te je
sada, kada je 54. godina na vratima, ponovno u religijskoj fazi, da se
vraća korijenima.
– Kozmopolit bez domovine, obitelji i jezika običan je šuft –
zaključuje Begović, dodajući da nije dobar musliman kao njegov sin
Filip Mursel, ali se trudi. Znao je, priznaje, popiti poneku (i poneku)
čašicu (možda i zato što je književnik), ali sada je uvjeren da su to
šejtanska (đavolska) posla pa više ne pije. Ako ovako nastavi, možda će
jednoga dana – kao i njegov sin Filip Mursel – postati pravi vjernik.
OTKRIVANJE VJERE