Domagoja Mazura, 28-godišnjeg invalida bez ikakva primanja, osječki oci pred zimu tjeraju na ulicu. Iz ruševnoga stana u Čvrsničkoj ulici, gdje se nastanio prije dvije godine, a koji je nekad koristila njegova rodbina, mora izaći do 12. listopada. Domagoju tako ponovno prijeti život beskućnika. Dvorišni stan iz kojega mora iseliti ima 26 kvadrata, u njemu nema ni struje ni vode, a strop se urušava. Ako se ne iseli, prijete mu iz Gradskog odsjeka za stambeno gospodarstvo, pokrenut će postupak na sudu. Poslali su mu i opomenu za podmirenje troškova stanovanja.
- Nemam kamo i nemam nikoga. Ne mogu se i ne želim vratiti u Dom sv. Vinka, gdje sam živio kao beskućnik - kaže nam Domagoj, koji je u prometnoj nesreći izgubio podlakticu. Otad ne radi i nema nikakva primanja. Do gubitka ruke radio je teške fizičke poslove kako bi preživio.
Domagoj je sin iz prvoga braka nestaloga vukovarskog branitelja Ivana Mazura. Djeca iz drugoga braka, kaže, vjerojatno su dobila neka prava, ali ne i on.
- Majka mi pošalje iz Njemačke koliko može, i to je sve što imam - priznaje skromni mladić suočen s neizvjesnom sudbinom na koju su nas upozorili susjedi. Nije im jasno zbog čega tako dobrog i nesretnog dečka bacaju na ulicu. Niti je problematičan, a teško da bi netko želio živjeti u ruševnom tom stanu.
Iz Upravnog odjela za komunalno-stambeno gospodarstvo ni četiri dana nakon što smo pročelniku Damiru Feheru poslali službeni upit o Domagojevu slučaju nije stigao odgovor.
