Već godinama zamišljam da će me neko nadnaravno biće upitati da zaželim dvije želje, ali ne za sebe, nego za boljitak čovječanstva. Odgovor sam već smislila – želim da s lica Zemlje i iz umova svih ljudi nestanu novac i oružje! Mislim da bi se nakon nestanka tih dvaju ljudskih izuma svijet toliko promijenio da bi postao neprepoznatljiv. No sve ovo spada u zonu mašte jer je sasvim sigurno da se to neće dogoditi, barem ne preko noći.
Oružje je bilo glavni razlog sukoba između Irana i zapadnih sila. I to ono najubojitije, nuklearno. Sankcije koje je međunarodna zajednica nametnula Iranu u osnovi se svode na to da se Teheranu uskrati raspolaganje novcem. I upravo financijski aspekt tih sankcija mnogi stručnjaci smatraju najopsežnijim i najdalekosežnijim zahvatom toga tipa koji je proveden u svijetu. Novac je onima koji nisu željeli da Iran u rukama ima nuklearno oružje poslužio kao sofisticirano i dosta moćno oružje koje je na kraju ipak prisililo Iran da odvagne što mu je važnije – posjedovanje nekoliko nuklearnih bojnih glava ili moć slobodnog raspolaganja novcem i korištenja suvremenih kanala za njegov brz transfer.
Kada se Iranu ukinu sankcije, oslobodit će se svota od 100 milijardi dolara. Upravo je taj novac vjerojatno bio mazivo koje je podmazalo pregovore. Čini se da je Teheranu bila puno primamljivija perspektiva relativno slobodnog raspolaganja novcem zato jer se njim može učiniti puno konkretnih i korisnih stvari, dok je nuklearno oružje džoker u rukavu koji nitko od kolovoza 1945. nije upotrijebio. Druga pojedinost koju će vrlo brzo Iranu donijeti sporazum sa svjetskim silama jest pristup SWIFT-u.
To je globalni međubankarski sustav koji koristi oko 11 tisuća financijskih institucija diljem svijeta, a on omogućuje brz, siguran i gotovo trenutačan prijenos novca. Iranske su banke iz toga sustava isključene prije nešto više od tri godine, a do tada su putem SWIFT-a obavljala više od dva milijuna novčanih transfera, putem njega su prodavali naftu i za nju dobivali novac. Iako je od 2012. godine, kada je Iran isključen iz ovoga sustava, međunarodna zajednica zbog napretka u pregovorima oslobodila dio blokiranog iranskog novca, Iran s njim zapravo ništa nije mogao jer nije bio u globalnom sustavu transfera novca, pa ta sredstva zapravo nije mogao trošiti.
Kako SWIFT podliježe regulativi EU, nakon što Međunarodna agencija za nuklearnu energiju podnese izvješće o iranskom nuklearnom programu, prema postignutom sporazumu, Bruxelles će morati Iranu omogućiti pristup tome sustavu. Uz izuzetak jedne iranske banke koja se bavila isključivo transferima novca terorističkim organizacijama. I možda još dvije koje su trgovale opremom za nuklearni program. U trenutku kada barem 12 iranskih banaka ponovno “zaplove” SWIFT-om, najvažniji cilj, onaj zbog kojeg je Teheran i vodio pregovore, bit će ostvaren.Iako će međunarodna tijela itekako nadzirati iranske novčane transfere, pa Teheran neće moći novac izravno slati teroristima, on će novac ipak moći upotrijebiti kako bi njime pokušao riješiti neke probleme koji su se nagomilali u susjedstvu, od kojih je svakako najgori onaj vezan uz Siriju.
Prije uvođenja sankcija Bashar al-Assad je od Teherana dobivao ponoć u iznosu od najmanje 6 milijardi dolara godišnje. Pomoć u “naturi” u obliku oružja, primjerice, tu nije uračunana. Da je Assad u posljednje tri godine dobivao pomoć iz Irana, situacija u zemlji sigurno bi bila ponešto drugačija.Temeljno je pitanje – hoće li Iran nastaviti pomagati Siriju? Odgovor je svakako pozitivan, no u međuvremenu Teheran je promijenio političko vodstvo i stekao neku novu vrstu političke mudrosti koja ga vodi – Siriji će i dalje pomagati, ali ne i Assadu osobno.
Možda će najvažniji uvjet za novi dotok pomoći biti upravo Assadov odlazak s političke scene, ali i iz same Sirije. Opciji u kojoj režim preživljava, ali ne i njegov vođa, sve je sklonija i umjerena sirijska oporba zato što bi se tako mogle ujediniti snage za borbu protiv ISIL-a. A upravo je to zajednički cilj i Irana i zapadnih sila!Priča o novcu i oružju priča je povijesti svijeta. Možda je ovaj primjer samo dao naslutiti beskrajne kombinacije koje novac i oružje nude.
Probati ce nagovoriti Iran da predje na njihovu stranu kad vec nemogu Kinu, ali prekasno, Iranci imaju memoriju i pamet.