Možda zvuči kao klišej jer, otkako postoji, zaista se o njoj često govori kao da je u krizi, ali Europska unija ne samo da je u krizi nego je na rubu raspada. Ideja europskih integracija i sve tješnje povezanosti među narodima Europe nikad nije bila bliže rubu provalije. Ne zbog terorista. Europljani će pobijediti teroriste. Neće im dopustiti da brutalnim napadima postignu ono što žele, a to je da posiju strah. Umjesto straha, javit će se ponos na sve one europske vrijednosti zahvaljujući kojima Europa jest Europa.
Europskoj uniji ne prijeti, dakle, raspad zbog terorista koji su izveli napade na Pariz, ali prijeti joj raspad zbog migrantske krize, pomiješane s neriješenom krizom eurozone, s izazovom koji pred EU stavlja nova ruska agresivnost, s prijetnjom izlaska Velike Britanije iz EU... Nataložene jedna na drugu, sve te pojedinačne krize formiraju jednu suštinsku krizu identiteta EU. Iako EU ima tu sposobnost da se nekako izvuče i iz najtežih kriza te nastavi dalje, ova kriza identiteta mogla bi je dotući. I to brže nego što mislimo, u roku od nekoliko mjeseci.
Sve ranije krize u kojima se nalazila EU ticale su se zapravo njezinih institucija i njezinih unutarnjih politika. Stoga je i ključ rješenja tih kriza bio u rukama same EU. Ponekad nadohvat ruke, ponekad puno dalje pa i teže dokučivo, no uglavnom je EU mogla pronaći rješenje svojim vlastitim rukama. Ovaj put, u ovoj krizi (ili kumulaciji kriza), to nije tako. Da bi učinkovito zaustavila gotovo biblijsku seobu naroda prema Europi, EU bi, zajedno sa SAD-om, morala djelovati u zemljama porijekla izbjeglica i migranata, a to nije lako. Neki smatraju da je to i nemoguće. Američki predsjednik Barack Obama ovako je dočarao zašto je to nemoguće: recimo da pošaljemo 50.000 vojnika u Siriju, a onda se pojavi teroristička opasnost iz Jemena ili iz Libije, znači li to da šaljemo po 50 tisuća vojnika u svaku od tih zemalja? A takvih je zemalja sve više u širem susjedstvu Europe.
Realniji je scenarij militariziranja vanjskih granica EU, klizanja EU prema onome što kritičari tog koncepta nazivaju "utvrda Europa", nego scenarij u kojemu SAD i članice EU šalju svoje vojnike na prvu liniju fronte u Siriju. No, i pretvaranje Europe u utvrdu ponovno vodi k prvoj tezi, da je EU na putu dezintegracije, a ne više na putu dublje integracije. Zidovi i bodljikave žice, četvrt stoljeća nakon pada Željezne zavjese, zaista su razarajuće ružna simbolika. To je još jedna razlika po kojoj je migrantska kriza potencijalno eksplozivnija nego, recimo, ranija politička kriza EU stvorena kad je na referendumima pao prijedlog usvajanja Ustava Europske unije. Ranije krize ticale su se institucija više nego života, a ova kriza tiče se suvereniteta, kulturnog i društvenog naslijeđa, društvenih strahova, različitih povijesti zemalja i različitih iskustava s integracijom imigranata. Tiče se, na kraju krajeva, i moralnosti, odnosno moralnog imperativa. Pravo na azil temeljno je pravo zapisano u Ženevskoj konvenciji iz 1951.: može li EU odstupiti od tog prava u praksi, što je smjer kojim Uniju želi odvući Mađarska? Ne može, to je sasvim jasno. Ali sve je jasnije da EU, sa svojom schengenskom zonom bez granica, ne može ni dugoročno izdržati ovakav priljev izbjeglica i migranata kakav se ne smanjuje već mjesecima.
Ako opasnost infiltracije terorista među nedužne izbjeglice na migrantskoj ruti prema EU postane još realnija, a istraga nakon napada u Parizu vodi u smjeru u kojem se takva opasnost povećava, to će još više otežati rješavanje problema. Teroristička organizacija koja se naziva Islamskom državom (također i ISIS, ISIL) mora biti zaustavljena. Teroristi neće uspjeti ugasiti svjetlo u Europi, ali Europa i Sjedinjene Američke Države morat će ugasiti struju u Raki. Zračni udari su potrebni, ali nisu dovoljni za zaustavljanje ISIL-a. Potrebni su ratnici na terenu, lokalne vojne snage koje će imati podršku zapadnih saveznika i podršku zračnih udara. Kao što genocidne zločine bosanskih Srba u BiH nisu zaustavili isključivo zračni udari NATO-a, nego vojni uspjesi HV-a i HVO-a koji su u savezništvu s Armijom BiH u operacijama Maestral i Južni potez došli toliko blizu Banje Luke da su mogli isključiti struju u tom gradu (poruka koja je natjerala Srbe na pregovarački stol), tako ni teroriste iz Rake ne mogu zaustaviti samo zračni udari. Zasad su sirijski i irački Kurdi jedini koji se vojnim snagama na terenu suprotstavljaju ISIL-u.
>> Ograđenoj EU prijeti raspad kao Jugoslaviji
>> Europska unija aktivira članak o kolektivnoj obrani
