Nije izdržao. Jedan, jedinstveni i neponovljivi Zdravko Mamić “outao” se priznavši da se i sam u medijskim objavama prepoznao kao “moćni Hrvat koji je naručio atentat na glavnog državnog odvjetnika Dinka Cvitana”. Kroz sebi svojstven fidelcastrovski monolog uspio je svih 45 minuta jednako držati pozornost slušatelja.
Pritom je, ismijavajući sustav kao nikad nitko, državi bacio rukavicu u lice. Efektno je istaknuo i da nikad nije osuđen te je s pravom nizao uhićenja i slučajeve u kojima mu se prijetilo teškim sankcijama.
Kroz druge priče i sa sasvim drugom svrhom, spominjao je i svoje izuzetno bogate društvene kontakte s državnom elitom, u kojima će mnogi naći razloge zbog kojih je Mamić još uvijek neviniji i od pape, kako je sam za sebe rekao. Manirom vrsnog pripovjedača čas bi nas uvodio u tajne zatvorskog života da bi tren poslije prepričavao večere u bruxelleskom restoranu gdje je dužnosnici NATO-a predvidio predsjedničku karijeru u Banskim dvorima, što ga je kasnije ponukalo da organizira veselicu koja je stjecajem okolnosti postala jedna od najvećih državnih tajni te po medijskim interpretacijama dovela i do mučne smjene šefa SOA-e.
Kao u nekoj komediji apsurda, oko njega se pletu nevjerojatne priče, kao što je i posljednja o narudžbi atentata preko srpske mafije. Ispada kako je za sve kriva njegova općepoznata širina duše, temperament i brzina na jeziku. Jer naravno da je u nekom društvu nešto i rekao o Cvitanu, što je onda, kaže, 66 puta porekao. I svojim zatvorskim cimerima, od kojih je u Remetincu ostao samo još jedan Srbin, svaki mjesec šalje po 2000 kuna, pa je i ugostio njegovu ženu i dijete. U puno toga što je Mamić rekao o funkcioniranju državnog sustava, medija i javnosti te fiksaciji na sebe – u pravu je.
S pravom kaže kako nije normalno da država funkcionira na takav način. Frustracije proizvode histeriju. Jedino što je Mamić smetnuo da si je sam za sve to kriv.
>> Mamić: Zašto ja još uvijek slobodno šećem ako sam osumnjičen za naručivanje atentata na Cvitana?
