Smrt devetnaestogodišnje studentice Maje Cokarić iz Stobreča
od bulimije uzbunila je hrvatsku javnost i upozorila na velik problem s
kojim se suočavaju mlade djevojke. Nakon nemilog događaja različite su
reakcije javnosti. Zagrebačka djevojka koja već jedanaest godina boluje
od bulimije otvoreno je progovorila o svojoj bolesti.
Održavanje težine
Prvi sam put povratila jer mi je bila muka i tada sam
shvatila da sama mogu izazvati povraćanje i na taj način održavati
težinu. To je bilo na prijelazu između osnovne i srednje
škole, imala sam petnaest godina i pet kilograma
viška.
Tada se nije pričalo o bulimiji, nisam ni znala što to
znači kaže mlada, zgodna
dvadesetsedmogodišnjakinja. Akademski obrazovana i zaposlena
u jednoj uglednoj tvrtki, svoj problem uspješno
skriva od svih, pa čak i od svojih roditelja.
Na početku mi je trebalo i nekoliko minuta dok izazovem
povraćanje. Važno mi je bilo samo da svu hranu izbacim iz sebe. Sada je
dovoljno da stavim prst u usta. Nekad povraćam jednom tjedno, a nekad i
pet puta na dan, nema pravila. Poanta povraćanja je da
ostaneš čist, da te ništa ne ugrožava, da
budeš savršen objašnjava
djevojka koja svoj identitet nije željela objaviti ponajviše
zbog roditelja.
Najdulje razdoblje bez povraćanja potrajalo bi dva mjeseca, nakon čega
bi se opet vratila staroj navici. Svaki veći problem ili
svako veće veselje u životu rješava se prejedanjem, koje se
pak kažnjava povraćanjem.
Ne mogu izaći među ljude s punim želucem, jer si tada
izgledam kao najdeblja osoba na svijetu i zbog toga ću cijelo vrijeme
imati neki grč u sebi. Provjeravam si opseg ruku, prstiju, članaka, sve
mora biti savršeno nastavlja. Ima i razdoblja kad
se nekoliko dana izgladnjuje, kad njezina bulimija prelazi u
anoreksiju.
Samo jednom je pokušala potražiti pomoć stručnjaka i
obratila se psihoterapeutu u Psihijatrijskoj bolnici za djecu i mladež
u Zagrebu. I to je trajalo kratko, dva mjeseca. Izgubila je povjerenje
u liječnike.
Ne može prestati
Rekla sam liječniku da imam bulimiju, a on mi je govorio da
nisam baš tako mršava iako povraćanjem mi ne
gubimo kilograme, nego samo održavamo težinu. Ispitivao me tuku li me
doma, imam li crnce u familiji i sve druge gluposti koje nemaju veze s
problemom kaže djevojka.
Zbog toga je, kaže, odlučila da pomoć više neće tražiti od
liječnika i tek se sada, deset godina poslije, odlučila javiti u Udrugu
za pomoć oboljelima od poremećaja u prehrani Nada. Iako je bulimija
psihički poremećaj, s njome dolaze i druge tegobe. Djevojka je izgubila
deset zuba, ima probleme sa štitnjačom, srcem, tlakom i
cirkulacijom.
Ne znam zašto sam to počela raditi, ali znam da ne
mogu prestati. To je jače od mene zaključila je.
Uvijek nose kalodont i četkicu za zube
Djevojke koje boluju od bulimije i anoreksije iznimno su inteligentne
osobe koje moraju svaki svoj korak unaprijed planirati kako nitko od
okoline ne bi shvatio što rade.
Mozak ti cijelo vrijeme mora raditi sto posto, jer ako,
primjerice, idem na neku večeru, moram biti spremna na povraćanje. Zato
uza se uvijek imam šminku, kalodont i četkicu za zube te
obvezno tablete za smirenje. Nakon povraćanja srce mi počne ubrzano
kucati, a tlak mi pada. Zato popijem tabletu za smirenje koja mi smiri
srce, ali kako tlak i dalje pada, pojedem štangu čokolade.
Treba mi nekoliko minuta da dođem k sebi, nakon čega se sredim i
spremna sam za izlazak u javnost objašnjava nam
27-godišnjakinja.
