Kad bi imala mogućnost da joj zlatna ribica ispuni tri želje, od nje bi, kaže Suzana Bliznac, diplomirana novinarka i glumica Kazališta slijepih i slabovidnih osoba “Novi život”, tražila samo jednu - da njihovo gledalište bude puno. “Mi smo, oplemenjivači svjetla i razbijači predrasuda…”, tako stoji na internetskim stranicama Kazališta “Novi život”, najstarijeg kazališta slijepih i slabovidnih na svijetu, čija je misija razbiti predrasude i senzibilizirati javnost za mogućnosti kreativnog izražavanja slijepih i slabovidnih.
Osim što njima uljepšava život, kazališna pozornica prilika je, kaže Suzana, da i šira javnost upozna osobnost, karakter, mogućnosti, talente… slijepih i slabovidnih ljudi i spozna da su svi oni baš poput njih - da imaju svoje probleme i svoja veselja, da vole, rade, zabavljaju se, odlaze na putovanja i u shopping te se kreativno izražavaju - premda nemaju ili imaju ograničenu percepciju izvanjskog svijeta u vizualnom smislu.
“Prečesto nas se stavlja u kalupe i to bismo definitivno željeli promijeniti, što i pokušavamo kroz sve naše predstave. Svima nam je zajednički hendikep, ali smo s druge strane svi individue s vlastitim željama, potrebama i mogućnostima. Ljudima želim poručiti da smo mi tu svaki dan, a ne samo 15. listopada, kad se obilježava Međunarodni dan bijelog štapa, te da doista trebamo njihovu podršku i empatiju. Za mene kao slijepu osobu svaki izlazak iz kuće je mala avantura, no unatoč tome, volim putovati i puno sam putovala s kazalištem. No, ne želim reći da prepreka nema. Dapače, slijepim osobama nisu jednostavne ni obične stvari poput izlaska iz kuće po kiši ili gužvanja u javnom prijevozu, a čak i kad trebamo pomoć, mnogi se ustručavaju prići, bojeći se da će nas time možda uvrijediti. Svima njima želim poručiti da nam slobodno priđu i upoznaju nas”, kaže Suzana, koja je po prirodi vrlo komunikativna i upravo joj je to pomoglo da se u mnogim situacijama izbori za sebe. Ova optimističa djevojka svjesna je da joj je nešto oduzeto, ali zbog toga ne očajava, ali i da su joj socijalne vještine i društvena uključenost, primjerice, uvelike uljepšali život.
Naime, Suzana je diplomirala novinarstvo te je tijekom studija ovisila o pomoći kolega i prijatelja. Učila je tako da bi skenirala svaku stranicu ispitne literature, provlačila ju kroz poseban program, pretvarala u word dokument i čitala pomoću govornog programa. Također, prijatelji bi joj bilješke snimali na diktafon i, ispit po ispit, Suzana je stekla diplomu zahvaljujući kojoj danas ima osiguranu egzistenciju. Suzana je, priča nam, službeno rođena slijepa, odnosno s oštećenjem očnih živaca, premda su joj roditelji pričali kako je prvih nekoliko mjeseci reagirala na pokrete. Ova talentirana glumica nikada nije vidjela vanjski svijet, ali ga - kako kaže - itekako voli i zahvalna je na svemu što ima. Tu ljudi, dakako, igraju najvažniju ulogu.
Podrška zajednice
Sve životne prepreke čine se manjima kad se povežemo s ljudima, a za Suzanu je kazališna pozornica najbolji medij. I, uistinu, kroz glumački angažman, odnosno predstavu “Jučer sam se sjetio plave” Suzana je već progovorila o svojem životu, primjerice kad je s četiri godine odvojena od obitelji kako bi pohađala vrtić u Sarajevu, a kasnije zbog rata poslana u Zagreb. Danas shvaća da je svaki taj izazov u konačnici bio dobra odluka koja ju je izgradila u osobu kakva jest i omogućio joj da se, unatoč hendikepu, razvija i educira. Danas njezini roditelji, sestra i dvojice braće ne moraju razmišljati kako će se Suzana snaći u životu; oni su sretni što se razvila u samostalnu i zadovoljnu osobu koja voli život, bez obzira na sve.
O tabuima s kojima se susreću slijepe i slabovidne osobe Suzana će, uz još dvoje glumaca na sceni, progovoriti i u najnovijoj predstavi “Kako je Tabu tražio slobodu? (od grijeha do smijeha)” Kazališta “Novi život”, koja je u pripremi.
“Pozivam ljude da dođu u naše kazalište i osjete taj magičan miris teatra. Sredinom prosinca, točnije 10. prosinca, imat ćemo i premijeru predstave “Jel se vidimo?”. Ja ne sudjelujem, ali svakako dođite i uživajte u umjetničkoj izvedbi iza koje stoji puno rada, truda, svakodnevnih probi i ljubavi. Puno gledalište za nas je vjetar u leđa”, zaključuje Suzana.
Sadržaj nastao u suradnji s Hrvatskim Telekomom.
