Iako je reprezentativac koji je ispunio normu za paraolimpijske igre, 31-godišnji Ogulinac Miljenko Vučić našao se u situaciji da strepi hoće li se uopće moći pripremiti i otići na svjetsko prvenstvo koje se u srpnju održava u Lionu. Bavi se atletikom, baca kuglu i lani je sa 12,45 imao šesti rezultat na svijetu za slabovidne osobe. Odlazak na paraolimpijske igre izmakao mu je samo zato što je Hrvatskoj ograničen broj sprtaša koji se mogu prijaviti.
No, zbog nedorečenosti sustava koji bi trebao pratiti sportaše sa invaliditetom vrlo teško osigurava i sredstva za odlazak na treninge i logistiku za vrhunske rezultate.
Između Karlovca i Zagreba
–Sportom sam se počeo baviti nakon što sam se slučajno upoznao sa trenerom Danijalom Teminom. Tad sam još bio nezaposlen i vrlo sam teško sve organizirao. Kasnije sam prešao u klub za invalidne osobe Agram u Zagrebu. Iako su zatim došli rezultati i ispunjenje paraolimpijske norme još uvijek ne mogu pronaći mjestu u sustavu, kao niti nekoga tko bi me pratio. Uopće me nema među kandidatima za najboljeg sportaša županije sa invaliditetom jer je moj klub iz Zagreba.
Još ni danas ne znam jesam li sportaš Karlovačke ili Zagrebačke županije. Ispada da sam uz svoja sredstva pomoć dobio tek od ljudi koje sam to osobno tražio. Potpora kroz institucije, udruge ili neke druge organizacije kojima bi upravo to trebao biti posao, gotovo je nikakva – rekao je Vučić.
Prisjeća se kako je put na natjecanje u Italiji morao platiti sam. Kasnije je pobijedio.
–Tim nastupom sam izborio paraolimpijsku normu, svirala se hrvatska himna, a meni su zatim donijeli račun za hotel u kojem sam spavao. Istovremeno neki sportaši s invaliditetom putuju po svijetu i nastupaju na turnirima na teret proračuna kao predstavnici Hrvatske, iako su možda jedini koji se u Hrvatskoj bave tim sportom – komentira Vučić.
Pomoć kolega
Među rjetkima koji su mu pomogli u dosadašnjoj karijeri izdvojio je ogulinsku Sportsku zajednici, klub Agram, ali i kolege s posla. Prije svih izdvojio je svoju šeficu Maricu Barberić, gradonačelnika Nikolu Magdića i župana Ivana Vučića.
I drugi sportaši s invaliditetom imaju primjedbe na sadašnju organizaciju udruga slijepih, kao i na raspodjelu novca koji dolazi iz proračuna. Tako se novac u mnogim slučajevima troši na rekreativne nastupe slijepih i slabovidnih dok se u slučajevima vrhunskih sportaša ne može naći novac.
–Nažalost, udruge s kojima sam i ja kontaktirao bave se pikadom za slijepe i obučavanjem članova za radno mjesto telefoniste. No, vrijeme telefonista i pikada za slijepe davno je prošlo. Slijepi trebaju prolaziti kroz redovne školske programe i uključivati se u normalan život –mišljenja je Vučić.
Bacati kuglu osoba ovakvog tipa invaliditeta može ravnopravno i sa potpuno zdravim osobama.