Video snimka dječaka Quadena (9), koji neutješno plače u automobilu nakon što su ga djeca u školi koju pohađa maltretirala zbog njegova izgleda, obišla je svijet. Dječak iz Australije, rođen s genetskim poremećajem zbog kojeg je patuljastog rasta, u majčinu kameru govori: “Želim se ubosti u srce. Neka me netko ubije”. Snimka je dirnula milijune ljudi diljem svijeta pa je dječak idućih dana, nakon mu je potporu pružio i megapopularni glumac Hugh Jackman, istrčao na teren sa zvijezdama ragbi momčadi, naposljetku nasmijan. No, kako je sjeme zla teško istrijebiti, da ova mučna priča ne bi imala sretan kraj pobrinuli su se razni trolovi i hejteri, koji su dječaka nastavili maltretirati i vrijeđati na internetu, zbog čega se dječakova majka odlučila povući s društvenih mreža i iz javnosti.
Za ovakve mračne priče o bullyingu ne treba, na žalost, poći preko oceana, ima ih i u našem dvorištu. Prije nekoliko dana, učenicu (18) s intelektualnim poteškoćama vršnjaci su pozvali na školsko igralište u središnjoj Hrvatskoj. “Pojedi to, to je fino”, govorili su nudeći joj izmet s poda, što je potom i učinila, uz salve smijeha i podrugivanja, što je vidljivo iz snimke brutalnog iživljavanja koje su zlostavljači objavili na društvenim mrežama.
Ako je jedini “krimen” za zlostavljanje australskog dječaka i hrvatske djevojke bila bolest, što bi tek – nameće se pitanje – prolazilo dijete koje je u nas udomljeno u istospolnu obitelj? Obrisi mogućeg scenarija dadu se iščitati iz atmosfere koju je proizveo čin spaljivanja lutke gay para s djetetom u Imotskom, pred okupljenom djecom, kao reakcija na javne istupe životnih partnera iz Zagreba, Ive Šegote i Mladena Kožića, koji žele udomiti dijete. Čin paleža promptno su osudili mnogi hrvatski politički dužnosnici, a o njemu sa zgražanjem pišu i vodeća svjetska novinska agencija AP, Business Standard, News24, Yahoo, The Huffington Post i drugi.
Uzalud, jer dovoljno je pročitati komentare na forumima portala, čiji sukus mahom stane u dvije riječi: “Podrška Imotskom”. Uistinu, samo iskra fali da u Hrvatskoj svaka rasprava dobije ideološki predznak pa se sada po društvenim mrežama vodi zapjenjena rasprava što je veća sramota, spaljeni Bozanić ili spaljeni pederi, i sve u ime zaštite djece od indoktrinacije nepoćudnom ideologijom, a da tu djecu pritom nitko ništa nije pitao. Osim novinara RTL-a.
“Ja bih bila sretna da je bilo tko po mene došao”. “Ja sam za svaki oblik udomiteljstva”. “Mislim da je bolje da imaš i dvije mame i dva tate nego da si u nekakvom domu”. “Ja vjerujem da će svaka udomiteljska obitelj bila jednospolna ili dvospolna pružiti tom djetetu ljubav i podršku”... Ovo su samo neka razmišljanja mladih ljudi koja žive po domovima i u udomiteljskim obiteljima, a u Hrvatskoj ih je više od 3000. A udomitelja ni približno toliko. Šegota i Kožić žele udomiti upravo najteže udomljivu djecu – onu s teškoćama u razvoju.
Svi oni koji gorljivo podržavaju palež u Imotskom strahuju da bi dijete koje odrasta u homoseksualnoj sredini i samo preuzelo “loše navike” jer ne znaju ili ne žele znati da se gay ne formira, nego se gay rodi. I da nasilje perpetuira novo nasilje, i da se stupanj svake demokracije mjeri upravo odnosom prema manjinama, a seksualne manjine to će u Hrvatskoj još dugo biti. Šegota i Kožić vjerojatno nikada neće udomiti dijete jer svi kažu da bi djeca udomljena u LGBT obitelji bila nesretna. I to je istina. Ali ne stoga što su im udomitelji homoseksualci nego zato što glasna većina svoju djecu nije naučila prihvaćanju različitih.
Nema tog društva na svijetu u kojem ne postoji vršnjačko nasilje među djecom . I kao što vidimo iz teksta vrlo je šaroliko Zato na te stvari treba neprestano ukazivati i rigorozno ih kažnjavati. Jer vrlo lako preraste u nasilje među odraslima sa puno većim posljedicama.