U Hrvatskoj vlada pravna država. Institucije vlasti i ljudi koji ih vode pridržavaju se zakona slijepo i beskompromisno. Svako slovo Ustava za njih je najveća svetinja. Malo je još drugih država na svijetu, ako ijedna, u kojima se tako, kao u Republici Hrvatskoj, poštuje trodioba vlasti. To se osobito odnosi na pravosuđe koje je potpuno neovisno od politike, slobodno i pravedno. Nezamislivo je da bi netko s istaknutog polažaja u zakonodavnoj, a pogotovo izvršnoj vlasti, uopće pomislio utjecati, ili vršiti ikakav pritisak na policiju, državno odvjetništvo, istražne organe. Nema toga da bi se pokretale, ubrzavale, ometale ili zaustavljale istrage prema trenutnim interesima pojedinaca, stranaka i interesnih skupina. To je nezamislivo, to jednostavno ne postoji.
Vlada sa svim svojim ministarstvima, državne agencije i inspekcije, u snu i na javi imaju samo jedno na pameti: opće dobro, nacionalne i državne interese, od kojih je pak najvažniji boljitak i svakovrsni napredak svih hrvatskih građana. Nepristojno je i pomisliti da bi bilo koji pojedinac s polugom političkog utjecaja u rukama, a kamoli čitava država, prikrivala, zataškavala, poticala, a kamoli sudjelovala u bilo kakvim kriminalnim radnjama. Ne postoji bogaćenje uz pomoć politike. Ne postoji stranački klijentelizam. Svaki je dvorac izgrađen marljivošću, pameću i poštenjem. Država u kojoj živimo jednostavno je takva. Država u kojoj vlada HDZ kojem je na čelu Andrej Plenković koji nam je sve ovo neki dan odlučno i bez zamuckivanja priopćio s govornica u Saboru i Vladi. Odbrusio je svakom tko bi sumnja ili tvrdi drugačije. S podrugljivim i nadmoćnim smiješkom podijelio je niz lekcija i novinarima, nazivao ih kreativcima koji proizvode i prenose spinove samim svojim pitanjima koja su prepuna insinuacija.
Osobito odlučan bio je Andrej Plenković nakon velike političke pobjede u Saboru, gdje opozicija i njegovi dojučerašnji saveznici i koalicijski partneri nisu uspjeli izglasati nepovjerenje najboljem od svih ministara. Nema veze što je rezultat glasanja bio neriješen, što nijedna strana u parlamentu nije imala većinu i što je presudio glas Tomislava Sauche, čovjeka koji se predomislio, čovjeka pod istragom za ozbiljne malverzacije i zloupotrebu političkog položaja. Ne samo svog ministra, nego i ljudsko dostojanstvo Tomislava Sauche lavovski je branio premijer Plenković prekorivši svakog tko je popustio napasti i ljudskoj niskosti da pomisli kako je donedavni član SDP-a i desna ruka bivšeg premijera Zorana Milanovića svoje mišljenje o ministru financija Mariću promijenio pod bilo kakvim i bilo čijim pritiskom.
Kojem građaninu ne imponira imati takvog nepristranog, isključivo činjenicama i čvrstim argumentima odanog premijera. Koliki tek razlog za sreću i ponos imaju članovi HDZ-a koji su godinama morali trpjeti i gutati uvredljive sumnje, optužbe, optužnice, pa čak i presude na račun čitave stranke i mnogih njenih istaknutih članova i vođa. Sada se napokon mogu uspraviti i visoko podignutog čela svakom pogledati u oči. Sada, kada je Andrej Plenković državi i svijetu objavio novu vjeru: vjeru u poštenje, nepotkupljivost, plemenitost i nesebičnu predanost općem dobru i boljem životu svih građana kao krajnjoj svrsi i najvišem državnom i nacionalnom interesu hrvatske politike i države pod vodstvom HDZ-a.
Bilo je u ljudskoj povijesti sličnih vizionara, mesija, svetaca i propovijednika od čije bi osobne vjere i primjera nastali kultovi i religije. Još uvijek pod snažnim dojmom posljednje, a sasvim sigurno tek jedne u nizu budućih sličnih propovijedi hrvatskoga premijera i predsjednika HDZ-a, čini mi se da ih je Andrej Plenković u jednoj stvari nadmašio. Čak i pouke i poruke onog dobrog Nazarećanina odnosile su se uglavnom na budućnost, makar i blisku, ostvarivu i nadohvat ruke, ali ipak budućnost. Približilo se kraljevstvo nebesko, govorio je Isus. Ali Andrej Plenković, a da mu ne zadrhti ni glas, ni ruka, ni kosa na glavi, objavljuje: kraljevstvo i vladavina prava, najviših moralnih kriterija i nepotkupljivog poštenja već je ovdje, u zemlji Hrvatskoj i njenim političarima i državnim institucijama. Njegova odlučnost, uvjerljivost i očita uvjerenost u ono što govori razoružava kritičare i oponente, posramljuje postavljače pitanja u kojima još uvijek postoji zrnce sumnje.
Ne treba se vjeri podsmjehivati i ne valja ju podcijenjivati. Duboka i čvrsta vjera premješta planine, svladava zapreke koje se nevjernicima čine nepremostive. U temelju svih ljudskih pothvata i velikih djela ugrađena je vjera. Ponajprije u samog sebe, u vlastite mogućnosti, ispravnost, snagu i sposobnost za velika djela. Osim toga, ljudi ionako već vjeruju u štošta što se protivi zdravom razumu, slici koju vide vlastitim očima, znanosti, povijesnom i životnom iskustvu.
Prema vjeri u temeljno poštenje hrvatske politike i vlasti pod vodstvom HDZ-a s Plenkovićem na čelu mnogi su još uvijek sumnjičavi. Počevši od polovice Sabora. Ali, za svaku vjeru i religiju, pa tako i onu koju ovih dana pokušava iznova utemeljiti Andrej Plenković, osobito je važno ponavljanje temeljnih poruka i dogmi na koliko god je to moguće uvjerljiv i karizmatičan način. Ta vjera da ništa nije onako kako nam se do sada činilo, nego upravo onako kako bismo svi željeli da jest, itekako je primamljiva.
Pred takvim vjerskim zanosom koji se itekako tiče života svih nas, svaki građanin ima izbor. Može mu se iskreno prepustiti, ili se iz čistog interesa dati javno krstiti u novoj vjeri. Mnogima ne bi bilo prvi put. Može strepiti pred trenutkom kada će se i ta nova religija biti prokazano kao još jedna obmana i pljačka. A
može se i suprotstaviti. Jedino ne može ostati po strani, jer ma koliko se mi ne bavili njom, država s takvim vjerskim zanosom u temelju sigurno će se baviti nama. Krojit će nam sadašnjost i budućnost, a ni prekrajanje prošlosti nije joj strano.
Sta reci na ovako jednog vizionera, profeta moglo bi se reci cak i hrabrog heroja, koji se pobrinuo da svaki, ali stvarno svaki gradzanin Republik Hrvatske bude sretan i zadovolnan. To moze stvarno netko tko misli da granici sa Bogom - neee gospodine Seks?