Za Ivana Jokića čovjek bi prije pomislio da je gost Noa Beach Cluba na Zrću nego jedan od njegovih vlasnika. Mladolik, moderan poduzetnik, konstitucije koja svjedoči o reprezentativnim rezultatima u borilačkim sportovima u mladosti, dio je tima koji je u Zagrebu oživio klupsku ponudu (Maraschino, Pepermint, KIC, Supercaffe), a na Zrću spojio industriju glazbe i zabave s brojkama koje moraju respektirati i najveći kritičari party turizma.
Samo koncesijskom naknadom za nevelik komad pomorskog dobra na plaži Katarela neposredno uz Zrće Noa Beach Club općinskom proračunu donosi čak 50 posto, a Zadarskoj županiji 15 posto svih prihoda po toj osnovi. Poslovni pothvat koji samo kroz klub knjiži godišnje prihode od oko 15 milijuna kuna, a kroz prateće lokalne projekte još deset milijuna, donio je i radna mjesto za 160 ljudi. Nešto što je prije pet godina počelo lokalno, kao jedna od većih investicija na pomorskom dobru u nas, otkriva nam Ivan Jokić, danas žanje i globalna priznanja.
:: Vaš je Noa Beach Club na Zrću časopis Top DJ Mag proglasio 37. najboljim klubom na svijetu. Što će to značiti za posao i kakva se sezona na Zrću očekuje?
Fantastično je biti 37. u svijetu, u konkurenciji tisuća klubova koji se natječu da uđu u društvo sto najboljih. Pogotovo što to priznanje dolazi od jednog od najrelevantnijih svjetskih magazina za klupsku glazbenu scenu. Nije mala stvar da proizvod hrvatskih dizajnera i izvođača u pet godina prijeđe put od praktički malog pontona do kluba koji u jednoj večeri prima po četiri tisuće gostiju i, u konačnici, do ovakvog priznanja. Najbolje od svega je da su se u društvu svjetskih top sto klubova našli i Aquarius i Papaya, koji su na Zrće došli prije 15 godina i koji su zapravo probijali led te velikim investicijama i sposobnim menadžmentom od Zrća stvorili svjetski brend. Jedinstven je slučaj da se na tako prestižnoj listi nađu tri susjedna kluba, a to je možda i potvrda da smo u svijetu cjenjeniji nego kod kuće. Milijuni mladih u svijetu prate takve rang-liste i ta će nam pozicija zasigurno donijeti neke nove goste. Mislim da cijelo Zrće očekuje uspješno ljeto, brojke rastu iz godine u godinu, a sezona počinje sve ranije i sve kasnije završava.
:: Mnogi kažu da gosti Zrća troše znatno više od prosječne dnevne potrošnje turista (67 eura, op. a.). Je li to točno?
Zrće je krenulo kao hrvatska plaža s pretežno hrvatskim gostima, onda se profiliralo kao plaža za mlade, a danas je ozbiljno na putu prema tzv. premium segmentu. Iz sezone u sezonu sve je više gostiju bolje platežne moći. To su ljudi između 25 i 45 godina, obrazovani i zaposleni, koji samo za festivalsku kartu izdvoje nekoliko stotina eura. Osamdeset posto su stranci, obično dolaze na tjedan dana. Svoj odmor žele intenzivno iskoristiti, nitko od njih ne kuha u apartmanu, izlaze i u restorane, ne samo u klubove na Zrću. A koliko troše, oslikava i podatak da su lani i preklani u vrijeme festivala Hideout i Sonus svi bankomati ostali bez novca.
:: Vlasnici klubova na Zrću rijetko govore o svojim profitima, ali i o odnosima s lokalnim vlastima. Je li lokalna birokracija stvarno barijera investicijama?
Nema tajni, prihodi rastu, ali klubovi na Zrću su i generator lokalnog razvoja. Mi smo, recimo, investirali 25 milijuna kuna, ali praktički cijelu dobit reinvestiramo, dižemo kvalitetu, a ulažemo puno i u javnu infrastrukturu. Vjerujemo da će sve to jednom biti i vrlo profitabilno. Potencijali su, inače, puno veći od onog što se danas dobiva od korištenja pomorskog dobra. To je najljepši dio naše obale, pravo blago, a upravo Zadarska županija baštini površinski najviše pomorskog dobra na cijelom Jadranu. Što se tiče lokalne vlasti, zadnjih godina svjedočim pozitivnim pomacima u suradnji i ulaganjima u javnu infrastrukturu, što ovakvi projekti i zaslužuju. Uostalom, iz naših je rezultata vidljivo da općinske, županijske i državne službe dobro odrađuju svoj posao. Odlično je i što se planovi za legalizaciju Zrća izrađuju ubrzano. Bivši gradonačelnik Novalje, pak, nije slučajno dobio nadimak Bonaparte. Na vlasti je bio 15 godina, znao se postaviti vrlo despotski, a to sigurno nije pozivnica investitorima. Bojim se da sličnih situacija ima duž obale već zbog toga što nema više projekata poput našeg. Iz Dubrovačke županije, recimo, dolazili su po savjet kolege koji su imali sličnih ambicija, ali nisu uspjeli preskočiti sve birokratske i ostale prepreke.
:: Kako ste vi izgladili trvenja s lokalnim čelnicima?
Izabrali smo držati se beskompromisno propisa čak i kad ih je druga strana, kojoj bi zakoni trebali biti sveto pismo, kršila. Spomenuti Bonaparte na vrhuncu svoje moći čak je u jednom trenutku dao dići zid preko županijskog puta. Mediji su nam u tom slučaju dosta pomogli. No unatoč problemima danas mogu reći da je i taj bivši gradonačelnik Novalje, uz svu osebujnost svog načina upravljanja, ipak prepoznao projekt Zrće.
:: Čini se da je na Pagu nađena mjera za suživot ‘običnog’ i party turizma. Treba li Jadranu više takvih zona i jesu li u pravu oni koji misle da su noćne zabave zapravo leglo raskalašenosti i droge?
Dokaz uspješnog suživota su, recimo, i dva ponajbolja europska obiteljska kampa, Straško i Šimuni, koji odlično funkcioniraju i pokraj party turista. Ako je situacija uređena i pravila se znaju, onda ima mjesta za sve. Hrvatskoj definitivno treba više razvojnih projekata na pomorskom dobru od ovoga što imamo danas. To ne mora nužno biti po modelu Zrća, ali predrasuda je da na Zrću vladaju nemoral i droge. Statistički gledano, na Zrću je manje incidenata nego bilo gdje drugdje na obali gdje je takva koncentracija ljudi. O atmosferi i sigurnosti vam puno može reći podatak da u Noa Beach Clubu, u kojem se navečer zabavljaju četiri tisuće ljudi, imamo deset redara, a u zagrebačkom klubu s petsto gostiju angažiramo ih šest. Ljudi koji dolaze na Zrće žele slušati dobru glazbu, plesati, opustiti se.
:: Zadarska županija ima najviše pomorskog dobra, a prema novom Zakonu o pomorskom dobru ostaje bez dijela prihoda, je li to dobro rješenje?
Nisam siguran. Čini mi se da bi naknada od koncesije trebala ostajati tamo gdje je prikupljena. Investicije u javnu infrastrukturu nasušna su potreba duž obale i dio tog novca trebalo bi za to rezervirati. U jedno sam pak siguran, na razini županija trebalo bi oformiti tijelo koje bi bilo servis koncesionarima. Svjedoci smo da mnogi natječaji na pomorskom dobru padaju zbog nesposobnih raspisivača ili špekulanata, a neki jednostavno i odumru u labirintima zakonskih nejasnoća. Šteta je i što se potencijalne investitore ne uključuje u proces raspisivanja natječaja, a mislim da se s njima trebalo konzultirati i kod izrade novog Zakona o pomorskom dobru.
:: Za mnoge, koji imaju investicije na pomorskom dobru, najspornija je odredba da će po novom morati plaćati trostruke iznose koncesija od onih određenih na javnim natječajima.
To je jedna od spornih točaka koja neće biti poticajna za investicije. Zašto bi poduzetnici u turizmu to morali plaćati, a servisna privezišta, solane... ne? Osim toga, trebalo bi i bolje definirati kriterije odabira najbolje ponude. Odnos prema ekologiji se, recimo, ne vrednuje dovoljno, kao ni broj radnih mjesta koje projekt donosi. Svakako bi trebalo bolje vrednovati projekte koji otvaraju više radnih mjesta. Zakon se još radi, vjerujemo u dobre namjere predlagača i nadamo se da još ima prostora da se takve stvari dorade i promijene nabolje.
>>Lani od turizma 50-ak milijuna eura manje nego rekordne 2008.
>>Ako Austrijanci zarađuju milijarde, mogli bismo i mi
kovačević i jokić u kompi .)