Ivan Kljajić rođen je 29. travnja 1991., ali nije stigao napraviti ni jedan korak, izgovoriti prvu riječ. Najmlađa je žrtva opsade Vukovara, u kojemu je u jesen 1991. život izgubilo oko 4000 ljudi među kojima 86 djece. Imao je svega šest mjeseci.
Eksplozija granate
– Ne mogu o tome govoriti. Pokušajte me razumjeti. Ne prođe dan, a da se ne sjetim svoga Ivana i supruga Pave koji je ubijen. Možda jednoga dana i skupim snage za razgovor, ali sada ne mogu – telefonom nam je rekla Dragica Kljajić koja danas živi u Solinu gdje je, s kćeri Ivanom, podignula obiteljsku grobnicu u koju su pokopani Ivan i Pavo.
Ivan je poginuo 18. listopada oko 14 sati. U trenutku eksplozije granate otac ga je držao u naručju. Dječak je zadobio ozljede glave od kojih je i preminuo, a njegov je otac bio teško ranjen. Sjećanja na taj dan i danas su živa za vukovarskog branitelja i logoraša Krešimira Džaltu.
– Došli smo u susjedstvo po vode, a kako je tu i moja obiteljska kuća, došao sam obići roditelje i da vidim kako su. Bili smo u podrumu kada je počelo granatiranje. U jednom trenutku čuo sam vrisak i zapomaganje. Istrčao sam sa ocem da vidimo o čemu se radi i tada vidio Dragicu koja u rukama izlazi iz susjedne kuće i u rukama drži maleno dijete. Vikala je i zapomagala: “Dijete dijete...” – prisjeća se Džalto.
Kaže da je iz njenih ruku uzeo malenoga Ivana koji je još nekoliko puta udahnuo i zatim mu preminuo na rukama. Stavio ga je sa strane da bi pomogli ranjenima koji su stradali od granate koja je probila dvije ploče i eksplodirala među skrivenim građanima. Tu je bio i Pavo, koji je tada ranjen, Dragica i kći Ivana koja je tada imala tri godine. Ona je bila u tolikom šoku da se nije ni čula unatoč svem kaosu pa je Džalto mislio da je zapravo lutka.
– Bila je to panika i kaos. Zapomaganje i jauk sa svih strana. Izvlačili smo ranjenje ljude, a da u podrumu ništa od prašine i dima nismo vidjeli. Tada je teško ranjena bila i jedna žena kojoj je granata odnijela ruku i nogu. Iskrvarila je do bolnice. Sve smo ih stavili u jedno vozilo i prevezli do bolnice. To je bilo jedino što sam mogao uraditi za malenoga Ivana koji je tek počeo živjeti, a pred njim bio cijeli život. Danas bi to bio muškarac od 20 godina – rekao je Džalto.
Ekshumirano tijelo oca
Nakon ranjavanja Pavo Kljajić zadržan je u bolnici te je odveden iz Borovo Commercea i tad mu se gubi trag. Njegovo je tijelo ekshumirano iz masovne grobnice na farmi Lovas.
Strasno je uopce slusati o ovakvim tragedijama. Tesko mi je zamislivo sto su ti ljudi u opsadi Vukovara morali proci, sa cime se sve suociti, a zato mi je i jos ogavnije kada se ovi nasi odvratni politicari svega toga uredno sjete svake godine na obljetnicu pada grada, a u medjuvremenu im je SASVIM svejedno sve.... Bitno je da se dodju tamo poslikati i pustiti koju laznu suzu, u medjuvremenu im se zivo fucka. Ako vec nista ne cine, bolje je da te ljude i na taj, njima iznimno bolan dan, jednostavno puste na miru, da im barem ne dodju prodavati demagogiju i obecavati sve i svasta...