Županijski sud u Zagrebu sigurno je jedan od boljih sudova u Hrvatskoj, a sudac Ivan Turudić jedan je od najboljih sudaca na tom sudu. Spada u prvu ligu hrvatskih sudaca.
Rečenice su to koje je u kolovozu ove godine izgovorio Anto Nobilo, zagrebački odvjetnik i branitelj Hrvoja Petrača. Iako je komplimentiranjem predsjedniku sudskog vijeća, koje je dva puta sudilo i presudilo Petraču i ostalima, Nobilo možda htio navesti vodu na svoj mlin, izgovorene pohvale, po mišljenju velikog dijela javnosti, nisu daleko od istine.
Jedno od najeksponiranijih suđenja posljednjih godina u Hrvatskoj sudac Turudić vodio je suvereno, u svakom trenutku dajući do znanja tko je gazda u sudnici. Dopustio je tako da se tijekom postupka čuju i stvari koje sa samim suđenjem nisu imale veze, prekidajući katkad iskaze britkim pitanjima ili komentarima.
Iako su mu takvu širinu te priče o milijunima, draguljima, krijumčarenju oružja i tajnim računima neki zamjerili, njegov je stav bio da “javnost ima pravo znati što se početkom 90-ih događalo u ovoj zemlji”. A u tu javnost zasigurno spada i on jer je i sam bio pripadnik Zbora narodne garde, te je na slavonskim ratištima proveo više od godinu i pol dana.
Iako ga je slučaj Petrač izložio pozornosti javnosti, činjenica je da taj 44-godišnji Virovitičanin stručnoj javnosti nije nepoznato ime. U svojoj karijeri prošao je, moglo bi se reći, sve stepenice jer bio je i sudac i predsjednik suda u Virovitici te istražni sudac zagrebačkoga Županijskog suda. Već nekoliko godina sudac je kaznenog odjela prvog stupnja Županijskog suda u Zagrebu, te jedan od najizglednijih kandidata za predsjedajućeg vijeća koje će suditi generalima Mirku Norcu i Rahimu Ademiju.
Vodio je istražni postupak protiv Branka Cikatića, te protiv Miroslava Kutle i ostalih u slučaju Tisak. Koncem 90-ih imao je, kako je u nekoliko medijskih istupa sam rekao, kratak izlet u politiku. Bio je, naime, pomoćnik čak četvorice ministara pravosuđa: Milana Ramljaka, Zvonimira Šeparovića, Stjepana Ivaniševića te Miroslava Šeparovića. Ovom posljednjem pomoćnik je bio, doduše, samo tjedan dana, no tu činjenicu, kao i to što ga sa Šeparovićem veže i prijateljstvo, mnogi su mu spočitavali.
Predbacivalo mu se tako da mu je Šeparović zaštitnik te da je HDZ-ov kadar. Na takve optužbe odgovarao je da su to laži i podmetanja, da prijateljstvo sa Šeparovićem nema veze s poslom, te da je osim s njim dobar s još barem 50 odvjetnika u državi. U središtu medijske pozornosti našao se i nakon što ga je bivša minstrica pravosuđa odbila imenovati predsjednikom zagrebačkoga Županijskog suda, obrazloživši to činjenicom da nije dobio dovoljan broj glasova. On joj je odgovorio da je pravi razlog njegova neimenovanja činjenica da je otvoreno kritizirao njezinu reformu pravosuđa.
Sudac Turudić stoga zasigurno nije samo “sudac koji je dva puta osudio Petrača”, nego je bez sumnje osoba koja iza sebe ima zavidnu karijeru. I poštovanje struke – koje je, na koncu, njemu samome i najvažnije.
