Uhvatili smo Zeca, nije se puno promijenio. Izbila je koja sijeda, ali duh je ostao isti. Onaj dječački, pun želje za borbom, zbog kojeg je naciju bacao u trans. Iako mislimo da o njegovoj sportskoj karijeri znamo sve, vjerujemo da su rijetki su zapamtili da je Goran Ivanišević zabio gol na Maksimiru. I to nakon što mu je Davor Šuker gurnuo \"rolicu\". Bila je to njegova slavna 2001. godina.
Što vam je, kao Splićaninu i tada registriranom igraču Hajduka, značilo zatresti mrežu u Maksimiru?
– Bila je to ogromna čast. Imao sam sportskih uspjeha, ali istrčati pred punim Maksimirom na oproštaju Zvone Bobana, i to zamijeniti ga, bilo je zaista posebno. U jednom trenutku, kad sam oko sebe vidio Papina, Van Bastena, Bergomija, naše vatrene, prošlo mi je kroz glavu: \"Gledam gdje si ti zalutao, majku ti milu?!\" Trčao sam kao blesav, a onda mi je Aljoša Asanović rekao: \"Stani malo, ne trči bez veze, umorit ćeš se, jesi poludio?!\". Nisam ni taknuo \"balun\", ali sam trčao među tim velikim zvijezdama nogometa. Gledao sam ih prije na televiziji, a tad sam se našao s njima, bok uz bok – kazao nam je Goran (41) s istim dječačkim uzbuđenjem kao i kakav klinac koji je od njega dobio autogram.
Gol je, koliko se sjećamo, bilo stvarno lijep. Šuker je gurnuo na lijevu stranu, a vi hladnokrvno zabili?
– Slučajno je ušlo, ali gol je gol. I to sam uspio zabiti našem reprezentativnom vrataru Pletikosi. Gol se piše, a nek\' se on misli, ha-ha...
Borna je sljedeća nada
Marin Čilić vaš je legitimni nasljednik, no može li se on zaista probiti u samu elitu, među najbolje na svijetu?
– Pogledajte finale Zagreb Indoorsa, kako je dobio Jürgena Melzera. Austrijanac je solidan igrač, a Marin ga je \"ubio\". Odigrao je agresivno, onako kako treba želi li biti ondje gdje mu je mjesto. Inače, on je pet puta bolji igrač od Melzera, taj mu nije ni konkurencija, već dečki poput Del Potra, Ferrera, Berdycha, Tsonge... Ima sjajan forhend, ali mora ga više koristiti.
Koliko Čiliću u karijeri može pomoći to što ima mentora poput vas?
– S Marinom sam od njegove četrnaeste godine. Spojio sam njega i trenera Boba Bretta. Razgovaram puno s njime, ali sve to on treba sam shvatiti, vidjeti koliko je zaista dobar, što treba raditi. Čilić je visok, treba biti agresivan, mora tražiti šansu, prije završavati poene. Protiv ovih velikih igrača ne može čekati izvan terena hoće li tko promašiti. On ih na grešku mora sam natjerati... Jednostavno, mora prestati puno filozofirati i to što zna pokazati na terenu. A zna puno. Jamčim da je igrač za prvih pet, očekujem od njega da s lošom sezonom bude u prvih deset. Ponavljam, kad je loša sezona.
Mentor ste i mladom Borni Ćoriću koji se na tenis navukao upravo nakon što je kao trogodišnjak vidio vaš doček na splitskoj rivi. O kakvom se tenisaču radi?
– Poznajem ga otkad je zaista bio mali. Raditi smo počeli prošle godine nakon Australian Opena. Ima, dakako, stvari koje treba popraviti, ima tek 16 godina, ali nevjerojatan je način kako s tako malo godina igra. On je budućnost hrvatskog tenisa, naša sljedeća najveća nada. Pogodio sam za Marija Ančića, za Marina Čilića, pa evo sada \"gađam\" i za njega. Mislim da će biti veliki igrač.
Gušt mi je pomoći
Koliko vam znači što se i nakon velike karijere i dalje brinete o našem tenisu, odnosno niste dignuli ruke i gledate svoja posla?
– Kad ne mogu kroz savez, onda to radim ovako. Kad je Marin bio mali, nisam mu se mogao toliko posvetiti jer sam još bio aktivan. Srećom, ispalo je dobro to što ga je preuzeo Bob. Volim pomoći svakom tko me pita. Odigrati s njima, pokazati ili dati savjet, razriješiti neku situaciju na terenu. Da sam ja imao mogućnost da mi netko takav bilo što hoće pomoći, makar i reći... Nisam trener, ja sam samo osoba koja je sve to prošla. Mogu mu objasniti što ga čeka sada, za dvije godine, za deset. Meni je to gušt, čini me sretnim. Tko god treba pomoć, ja sam tu.
Imate li kontakata s Hrvatskim teniskim savezom?
– Nemam. Gospodin Franjo Luković odličan je izbor za savez, pravi čovjek za taj posao. On je ultrauspješan, na čelu je Zagrebačke banke desetljećima, vlasnici su turnira u Umagu, super to rade.
Kakva je budućnost našeg tenisa?
– Nakon puno godina imamo odlične dvije cure Donnu Vekić i Anu Konjuh koje su svijetla strana našeg ženskog tenisa. Uz, naravno, Marina i mlađe dečke koji tek dolaze sve će se to dobro posložiti.
Uskoro bi vam se Ivan Ljubičić mogao pridružiti na Senior Touru. Je li moguć u budućnosti par Ivanišević – Ljubičić, recimo na Zagreb Indoorsu?
– Kad bih se ja uhvatio... Zašto ne. Ima dosta tenisača koji su na Touru sa 38 ili 39 godina, a neki su i među najboljima. Za parove za pola terena, mogao bih... Uostalom, serviram bolje nego ikad. Međutim, ne vjerujem da će se to dogoditi, posao iza terena dosta mi je naporan, držat ćemo se nas dvojica ipak i dalje organizacije. Nek\' mladi igraju...
