S rješavanja problema slovensko-hrvatske granice treba skinuti teret dosadašnjih pogrešnih postupaka, neproduktivnih izjava, prijetnji pritiscima i očekivanja da netko mora popustiti. Kao dobar temelj mogu poslužiti zajednička ishodišta kao što su poštovanje stanja na granici koje je zatečeno 25. lipnja 1991. godine, uzajamno poštovanja i činjenica da morske granice među državama nikada nije bilo, a do nje se dolazi kompromisom. Nitko ne može dobiti ono što ima prizvuk maksimalizma.

Ovakav novi pristup dogovaranju s Hrvatskom najavljuje iskusni slovenski diplomat i predsjednik parlamentarnog Vanjskopolitičkog odbora Ivo Vajgl (66) i obećava da će Slovenija za njegovo ostvarivanje u proces uključiti nove ljude.

• Možemo li to razumjeti kao novu startnu poziciju u rješavanju graničnog problema?
– Može se to i tako nazvati, ali za naše je dobrosusjedske odnose i širu europsku projekciju jako važno da se problemi između Hrvatske i Slovenije riješe. Za početak bi se možda obje strane trebale i formalno distancirati od međusobnog predbacivanja o prejudiciranju granice i potom početi pregovarati na drugi način.

Jedni i drugi osjećamo da imamo neriješena pitanja koja nas opterećuju, a u središtu toga je teritorijalni dodir slovenskog mora s međunarodnim vodama Jadrana. Pravni se stručnjaci tu igraju različitim pojmovima, ali na stvar treba gledati politički jer su se svi konflikti među državama uvijek rješavali na politički način i političkom voljom.

Ustrajanje samo na pravnim rješenjima ne koristi naporima u traženju političkih rješenja jer svu odgovornost za prihvaćene odluke nose političari Slovenije i Hrvatske kojima su povjerenje dali njihovi birači. Do sada su samo dva naša političara smogla snage za preuzimanje takve odgovornosti. Svi su se ostali skrivali iza pritisaka domaće maksimalističke politike, izrazito osjećajno obojene politike ili drugih izgovora. Ništa od toga nije pomoglo u rješavanju problema, kojem treba pristupiti racionalno i s punom političkom odgovornošću.



• Je li to novo razumijevanje rješavanja problema?
– Ako se uspijemo dogovoriti o novom startu rješavanja problema, onda će nam biti korisna i inicijativa Europske komisije da uđe kao treća strana i angažira ekipu medijatora-arbitara koji bi mogli za obje strane naći najmanje bolno rješenje, kojem bi se na kraju moglo reći da je kompromis.

Kompromis uime dobrih odnosa za budućnost kada obje zemlje budu u EU, a buduće generacije Slovenaca i Hrvata budu živjeli u ozračju dobrosusjedstva. Sada se nalazimo u trenutku u kojem bi politike trebale biti svjesne da su posrijedi dugoročni interesi. Oduvijek sam mislio da Slovenija ne smije biti ona država koja će Hrvatsku zaustavljati na putu u euroatlantske integracije i to smo dosljedno ostvarili kada je Hrvatska ulazila u NATO. Nije to bilo tako jednostavno kao što neki zamišljaju te objašnjavaju da je to bila igra sve dok nisu pritisnuli Amerikanci.

Takva objašnjenja govore o potpunom nerazumijevanju slovenske političke stvarnosti. Nakon što su zastupnici uvjerljivom većinom potvrdili ulazak Hrvatske u NATO, marginalna je politička stranka iskoristila svoje ustavno pravo da ljude pozove na referendum i dobila je potporu tek nešto više od tisuću ljudi. Svi su ostali u Sloveniji rekli da s Hrvatskom žele dobre odnose.

• Slovenski premijer Pahor upozorava da bi se referendumska situacija mogla ponoviti pri ulasku Hrvatske u EU.
– Uvjeren sam da većina Slovenaca ne želi daljnja zaoštravanja s Hrvatskom niti žele da Slovenija svojim susjedima napravi nešto loše i time pogorša odnose među ljudima. Vrlo ugledni slovenski sociolozi i komentatori sve češće u javnosti nastupaju kao korektiv slovenske politike i upozoravaju na pozitivne interese koje imamo u odnosima s Hrvatskom. Takav je korektiv politike, koja sebi umišlja da je uvijek u pravu, u slovenskoj javnosti dobro primljen.



• Koliko to utječe na razmišljanje političara?
– Mislim da ćemo do rješenja doći lakše ako budemo sposobni na problem pogledati kroz optiku druge strane. Mi moramo znati razumjeti interes Hrvatske da uspješno zaključi pregovore o ulasku u EU, a Hrvatska treba razumjeti naš interes da riješimo granični problem onako kako to želimo, a koji ne bi oštetio nijedan realan interes Hrvatske.

Mi smatramo da sporazumom možemo ostvariti teritorijalni dodir naši voda Jadrana s otvorenim morem. Takav bi sporazum nadilazio najkonvencionalniji međunarodno-pravni pristup, uz poštovanje dugoročnih interesa druge strane. Takve su probleme riješili Monako i Francuska pa Njemačka, Nizozemska i Danska, a o takvim rješenjima, s priloženim skicama, u svom udžbeniku međunarodnog prava govori i akademik Davorin Rudolf, gdje lijepo objašnjava i načelo pravednosti.

• Gdje je tu novi pristup?
– Obje se strane slažu da polazište dogovaranja bude stanje na granici kakvo je bilo 25. lipnja 1991. godine, i to je već novo ishodište koje je dovoljno da za sobom ostavimo prepirke i incidente. Drugo je da u rješavanju tog problema više nismo sami. Sada je tu i interes EK-a i EU. Tu je i spremnost povjerenika za proširenje da se na tome angažira. Tu su članovi ekipe, koja je spremna tražiti kompromisno rješenje. Treba još samo odgovoriti na pitanje: jesmo li za kompromis?

Ako nismo, onda je najbolje odmah zaboraviti na tihu i glasnu diplomaciju. Ako jesmo, onda je krajnje vrijeme da se počne tražiti kompromis, da se prekine s međusobnim etiketiranjem tko ima dobre, a tko loše namjere. Mislim da se nalazimo pred vanjskopolitičkim ciljem koji je za Hrvatsku puno važniji od ulaska u NATO. Ulazak u EU je puno sudbonosniji i Slovenija je to iskusila već u ovoj gospodarskoj krizi, koju kao članica EU i eurozone podnosi lakše.

Nadam se da i hrvatska politička elita želi Hrvatsku u EU i ne podliježe iskušenjima da taj zastoj u pregovaračkom procesu i spor koji imamo iskoristi samo za potrebe predizbornih aktivnosti. Čujem da u Hrvatskoj ima nagađanja koje govore da je u ovom trenutku Hrvatskoj bolje biti samo pridružena članica EU, koja može uživati gospodarske prednosti tog statusa, a nije obvezna provesti zahtijevane korjenite reforme. Ja tako nešto ne tvrdim, ali ponekad se stekne i takav dojam. Uvjeren sam da je Hrvatskoj mjesto u EU. Iz sadašnje situacije moramo izaći prema načelu win-win, odnosno svi moramo imati dojam da smo svoj cilj postigli i da nam je rješenje koristilo. Ali za takvo se rješenje moramo potruditi.



• Slovenski je premijer nakon susreta u sklopu summita EU – SAD donio poruku da bi se moglo vrlo brzo dogoditi da parlamenti Slovenije i Hrvatske dobiju na razmatranje dokument s ponuđenim rješenjima.
– Ne vidim nikakva razloga da se o definiciji cilja i pristupa medijaciji-arbitraži ne dogovorimo vrlo brzo.

• I time se prekida slovenska blokada pristupnih pregovora Hrvatske s EU?
– I time se stvaraju okolnosti potrebne za proaktivno dogovaranje oko granice.

• Kada će nastupiti deblokada?
– O tome se treba dogovoriti nakon što bude deklarirana spremnost obiju strana da traže kompromisno rješenje. U tim stvarima treba računati na postupnost. Nitko nije spreman već na početku platiti punu cijenu dogovora.

• Sve se više približava rok završetka hrvatskih pristupnih pregovora, približava se kraj mandata sadašnjeg saziva Europskog parlamenta i EK-a, završava češko predsjedanje EU i nastupa švedsko predsjedavanje, čiji je ministar vanjskih poslova Carl Bildt prošli tjedan Sloveniji na svom blogu uputio nekoliko neugodnih poruka.
– Te su poruke neugodne i za nas, ali i za njega.

• Ali će on od 1. srpnja voditi Vijeće ministara EU.
– To će morati voditi bez osobnog angažiranja i ambicija, bez etiketiranja. Ja sam na njegov blog odgovorio vrlo kritično u svom blogu.

• Pojavilo se i novo stajalište ministra vanjskih poslova Austrije.
– Time što preuzima ulogu odvjetnika ili instrumenta jedne strane ministar susjedne države pravi vrlo slabu uslugu naporima za traženje rješenja. U trenutku kada EK ulaže napore da se pronađe rješenje, on se pojavi s prijedlogom za koji unaprijed zna da Sloveniji nije prihvatljiv. Mi ne razgovaramo o problemu režima plovidbe. Mi znamo da imamo pravo na neškodljivu plovidbu te razgovaramo o granici i teritorijalnom dodiru s otvorenim morem, koji se dobije ili iz konfiguracije obale i razgraničenja na kopnu ili sporazumom dviju država.



• Sada je to postao donekle i europski problem.
– Nije to loše ni za Sloveniju ni za Hrvatsku jer smo europske države i samo je pitanje vremena kada će obje države biti u EU. Slovenija podupire ulazak Hrvatske u EU jer je to u njenu interesu, a ne zato što bi je netko mogao prisiliti da promijeni svoje stajalište. Samo na putu do EU moramo riješiti taj problem.

• Znači li to da je i dalje na snazi slovensko stajalište – prvo granica, pa onda Hrvatska u EU?
– Ja to tako oštro ne bih postavio, ali bi to bilo poželjno. Više bih to postavio kao zadaću politikama da s više razumijevanja, angažiranja, spremnosti na otvoren, strpljiv i kulturan dijalog pristupe rješavanju problema ne postavljajući vremenske ili ultimativne uvjete.

• Kako će na to utjecati zaključci slovenskog parlamenta o “nepriznavanju hrvatskih propisa koji krše teritorijalnu cjelovitost Slovenije”?
– U tom je zaključku samo zapisano to što je oduvijek službeno stajalište Slovenije, a to slovenske političare ni u čemu ne ograničava da s Hrvatskom postignu razuman i trajan sporazum. Ti su zaključci izglasovani u ozračju i vremenu kada je primarna kratkoročna zadaća bila omogućavanje Hrvatskoj da u predviđenom vremenu uđe u NATO. Trebalo je onemogućiti najavljene zahtjeve za održavanje referenduma i mislim da je u slovenskoj javnosti stvorena spoznaja da bi takav referendum bio štetan za naše odnose s Hrvatskom. Zbog toga je akcija prikupljanja potpisa za održavanje referenduma imala tako slab odziv.



• Nisu izbjegnute ni nacionalističke strasti!
– Traženje rješenja za politički problem stvar je realnog angažiranja i volje političara koji pokraj sebe moraju imati pametne ljude, stručnjake za međunarodno pravo i za još pokoje područje, da dođu do uravnotežena i prihvatljiva kompromisa. Ključna je riječ kompromis.

Ako se trudimo i želimo do njega doći, onda ćemo do rješenja sigurno i doći. Važno je da takvo rješenje unaprijed ne opterećujemo retorikom isključivanja koja miriše na nacionalizam. Europi je nacionalizam suvišan i nepotreban. Mislim da ćemo Slovenci i Hrvati graditi Europu kojoj je nacionalizam nevažna kategorija. U Europi smo svi stranci i domaćini, a tko to ne bude shvatio, ostat će u Europi stranac. To je lice i naličje Europe i takav nas pristup mora voditi u EU. Nešto više širine, nešto više tolerancije.

• U tom kontekstu hrvatska javnost teško razumije slovenske poteze prema Hrvatskoj, kojoj se ulazak u EU onemogućava.
– Ali ne pokušava razumjeti slovenske interese i stajališta zašto je tomu tako. Moram reći da se slovenska stajališta hrvatskoj javnosti predstavljaju s isključivo negativnim nabojem ili ironijom ili podcjenjivanjem. Za nas je to važno pitanje.

Za francuskog je ministra vanjskih poslova to apsurdno pitanje jer je kazao: Pa što je to 25 km granice?! Moj mu je odgovor bio da, kada bi riječ bila o 300 metara granice između Elzasa i Njemačke, onda bi to mogao biti razlog za treći svjetski rat. Za nas je to važno pitanje i očekujemo da će hrvatska javnost i hrvatska politika pokušati shvatiti zašto je to za nas važno pitanje.

JUTRO NAKON NAPADA

FOTO Plišanci i tišina ispred škole u Prečkom: Crna zastava na zgradi i poruke ispisane dječjim rukopisom

VJETROVITO I HLADNO

Zimska oluja stiže na Jadran, upaljeni meteoalarmi: Evo gdje bi danas moglo biti snijega

2

zanimljivo

Optička iluzija: Broj životinja koje vidite otkriva koliko ste fokusirani

Jesu li učinkoviti

Pomažu li vitaminski 'shotovi' i jabučni ocat u podizanju imuniteta?

Njami

Tople jabuke u punču, pašticada s njokima,... Jedan grad nudi hit delicije na adventskim kućicama

Ukrajinci koji borave u Hrvatskoj uputili Vladi RH ova tri zahtjeva za olakšavanje njima i hrvatskoj ekonomiji