Kao ananas, rekli bi tamo.
Evo i prve kulturološke razlike. U Brazilu to voće i nije omiljeno. Teško se čisti, a slatka pulpa skrivena je ispod bodljikave kore. Ananas tamo označava tešku, izazovnu situaciju, onu u kojoj se ne želiš naći.
Nastavljajući analogiju s ananasom, Brazilcima je nekad bilo servirano sočno meso – za predsjedničkog mandata bivšeg sindikalnog vođe, karizmatičnog Lule (nitko mu se i nije obraćao pravim imenom, Luiz Inácio da Silva) od 2002. do 2010. ekonomija je procvala: Brazil se pozicionirao među glavne izvoznike šećera, govedine i rudače.
Krvavi prsti
Prosječni ekonomski rast Brazila bio je 4%. Usto, otkriće i eksploatacija nafte u podmorju toliko je utjecala na državne prihodi te su toliko porasli da su tijekom osam godina katapultirali više od 29 milijuna Brazilaca u srednju klasu, a dvostruko ih se više izvuklo iz teškog siromaštva. Vlada je obilno dijelila socijalne beneficije, školovanje se produljilo, pa su tako – obrazovaniji – nalazili bolje poslove s većom zaradom te trošili. Saloni za ljepotu, donedavni luksuz i simbol ekonomskog buma, nicali su na svakom kutku. Čak ni namjerniku koji je stizao u zračnu luku u São Paulo prvi susret s gradom nije, kao dotad, bio zadah jer su očistili i notornu smrdljivu rijeku. A onda je rast stao i Brazilci su prste izranjavali na kori ananasa. Poklopilo se to manje-više s dolaskom na vlast predsjednice Dilme Rousseff. Iako je Lulova pulenka, ta 66-godišnjakinja nije uspjela zaluditi Brazilce.
Lula razumije nogomet, Dilma ne. Ne zna ništa o njemu, a osobnost joj i nije neka, nema onu Lulinu magnetnu privlačnost, ne može inspirirati ljude, kažu. Da je on još na vlasti, zanos bi bio golem, ne bi se govorilo o ekonomiji. Uzalud predsjednica plasira “svoje” priče o nogometu. U mladosti pripadnica urbane gerile protiv diktatorskog režima, upala je s kolegama u ruke agentima, koji su ih prebacili u zatvor. Bilo je to u ljeto 1970. i igrao se Svjetski kup u Meksiku. “Trebamo li uopće podržati i navijati za brazilsku reprezentaciju?”, bila je tema među zatvorenicima u São Paulo.
Podržavali diktaturu
– Smatrali su da se bodrenjem podržava diktatura. Ja takvu dvojbu nisam imala – kazala je Dilma. A i ostali zatvorenici su malo-pomalo prešli na njezinu stranu. Kad je u finalu Brazil pobijedio Italiju, i zatvor u São Paulu je slavio. No Dilma nije uspjela uvjeriti sunarodnjake, ni kad je riječ o nogometu, a još manje o kućnom budžetu.
Brazilsko gospodarstvo lani je u trećem tromjesečju snažno smanjeno, 0,5 posto u usporedbi s prethodna tri mjeseca. Pad se najvećim se dijelom pripisuje poljoprivrednom sektoru. U istom razdoblju smanjena su i ulaganja, 2,2 posto. Analize su pokazale da se ekonomija Brazila, zbog slabljenja domaće valute, 2012. smanjila za više od 2000 milijardi dolara. Samo godinu dana prije, Brazil, koji se velikim dijelom oslanja na poljoprivredu, pogodile su suše – a vladin ambiciozni projekt navodnjavanja i preusmjeravanja tokova rijeka kako bi se bi osigurala voda za milijune ljudi zastao je. Dilma je inflaciju rješavala kontrolom cijena proizvoda i usluga važnih za život, kao što je hrana, gorivo, ali i karte za javni prijevoz. Birači su je podržavali, potpora joj je još lani bila 79 posto. Ali je sada, malo-pomalo, zastoj u gospodarstvu počeo udarati Brazilce po džepovima. Nakon stalnog povećavanja plaća, ove godine jedva drže korak s inflacijom. U dugovima i pod zajmovima, Brazilci smanjuju trošenje, a cijene rastu. Dio njih je primoran vratiti se u sirotinjske favele odakle je otišao u godinama ekonomskog čuda. I kako onda da ne prosvjeduju protiv SP-a?
