Davor Šuker, legendarna \"devetka\", sada predsjednik Hrvatskog nogometnog saveza, srdačno se izljubio s poznatim likom u hotelu Hyatt. Šukera je došao posjetiti poznati glumac i redatelj Dragan Bjelogrlić, autor najveće nogometne serije i filma novog doba na prostorima bivše Jugoslavije \"Montevideo, bog te video\".
Montevideo 2 uskoro
– Došao sam se javiti prijateljima, kako ne bih – komentirao je Bjelogrlić.
Zanimljiv tip, susretljiv. Kada su ga ugledali, naši reprezentativci pohitali su se fotografirati s njim. Među prvima je stigao Danijel Subašić. Malo nam je Bjelogrlić pričao o \"Montevideu\", objašnjavao odakle mu ideje.
– Moram priznati da me dosta inspiriralo Smojino \"Velo misto\". Pokupio sam dosta stvari, recimo ideju o brijaču. Druga serija koja me vodila bila je \"Više od igre\" – otkrivao nam je Bjelogrlić svoje tajne uoči utakmice Hrvatske i Srbije na Marakani, koja je najavljivana naslovima \"Više od igre\".
Za hrvatske \"fanove\" Montevidea najavio je uskoro drugi dio filma, \"Montevideo, bog te video 2\", toliko za informaciju iz prve ruke. Ako Bjelogrlić kaže, onda je valjda istina. Isto nam je potvrdio i legendarni kolega Vlado Stanković, koji živi na relaciji Beograd – Barcelona, a po njegovoj knjizi snimljen je \"Montevideo\".
Samo nekoliko minuta vožnje od Hyatta su kulise starih Terazija, tu je sniman \"Montevideo\".
Susret s Bjelogrlićem samo je dio kulise velike utakmice. Bilo je toga koliko hoćete. One \"krvave očnjake\" i klasičnu mržnju prema Hrvatima, odnosno ustašama (Hrvat se u navijanju samo koristi iza riječi jebi), osjetili smo samo na utakmici. Tada su padale maske.
– Nisu ovi navijači pravi Beograđani, ovo su oni sa strane – objašnjavali su nam oni prijateljski nastrojeni.
Šest beogradskih dana prošlo je u hipu, baš je bilo zanimljivo, veselo. Jedna večer u restoranu FK \"Sinđelić\" i druženje s kolegom Vladom pokazalo je neke druge kulise u odnosu na one s utakmice. Pa, večera na splavima na savskom nasipu, tamo smo se družili s bivšim nogometašem Crvene zvezde i Čukaričkog.
– Baš nam je drago da ste tu – govorili su domaćini.
Bili smo i u restoranu na Knez Mihajlovoj, opet sve za pet. Ma, na tim hit lokacijama uvijek je dobro. Knez Mihajlova, Terazije žive nekim drugim životom, baš europskim. Nekako se činilo da na tim lokacijama više čujemo engleski nego srpski. A ljepotica kao u priči. Ali, ista priča zbivala se i uz stančić na Novom Beogradu u kojem smo bili smješteni. Kafić \"In\" ima odličnu kavicu, gošće izgledaju vrhunski, još je malo nedostajalo da se osjetimo kao pravi stanari Bloka 36.
– Ostavite automobil gdje hoćete, davno su prošla vremena kada nije bilo zgodno s hrvatskim tablicama doći u Beograd – objašnjavao je domaćin Mića ne znajući da smo naivno uzeli rent-a-car bosanskih tablica.
Beogradska top tema, pravi hit, bio je Zdravko Mamić. Izlazio je iz paštete, Zdravko kaže \"pojeo sam u slast srpsko prase\", a to je glavni naslov. Novinari su čekali u redu da bi se domogli njegove riječi, a Dinamov šef uživao je u svakom trenutku. Čak je zasjenio Josea Mourinha.
– Jak je taj Mamić, svi ga traže – hvalio ga je legendarni tv komentator Milojko \"ni cveće se niste setili doneti\" Pantić.
Šurjakova sjećanja
U kultnom restoranu Maderi, tamo gdje je nekoć stolovao Miljan Miljanić, danas je šef parade Pantić. Uoči utakmice za istim stolom Pantić, koji je, nakon izjave da će Hrvatska pobijediti Srbiju, postao jedan od omraženijih likova u Beogradu, okupio je legende Hajduka i Dinama Ivicu Šurjaka i Boru Cvetkovića te slavnog glumca Aljošu Vučković.
– Ne znam smijem li na utakmicu. Prijete mi jer sam izrekao istinu da je Hrvatska bolja od Srbije – objašnjavao je Pantić nekome na mobitel.
Bori, koji je nekadašnje Dinamovo \"lane s Korane\" iz Ćirinog doba, preneseni su pozdravi nećaka Igora, koji je danas suradnik Tomislava Ivkovića u Lokomotivi. Šurjak se vrtio, javljao znanima i neznanima, njegova uloga velikoga rivala Dragana Džajića na lijevom krilu nije izblijedjela.
– Igrao se tada dobar nogomet – govorio je Šurjak.
Za beogradski glamur nedostajao je njegov veliki prijatelj Roberto Mancini.
– Trebao je Mancini doći u Beograd sa mnom, ali iskrsle su mu neke druge obveze – govorio je Šurjak o velikom treneru s kojim je bio i u Međugorju.
A Vučković, glumac, koji je igrao i u Velom mistu i u Montevideu, uživao je u druženju.
– Imao sam neku ulogicu u Bjelogrlićevoj seriji, odlična je. Ima on osjećaja. Ajme šta mi je lijepo vidjeti vas – kazivao je Vučković.
Beogradske kulise ponudile su još puno tih priča bez \"krvavih očnjaka\" i paljenja hrvatskih zastava. Recimo, priču o Splićaninu Mariju Miliću, koji se probio do Beograda i bio na utakmici, odgledao je sa zapadne tribine.
– Prošao sam granicu preko Zvornika, sa mnom su bila još dva prijatelja. Policija ih je deportirala, a mene je spasio Srbin Milan Damnjanović iz Šapca. Čovjeka nikad nisam vidio u životu, prišao mi je u kafiću, ponudio mi pomoć. Skrio me u automobil i doveo do Beograda. Sada smo veliki prijatelji – pričao je Milić svoje doživljaje.
