Studentska besparica. Tako bih mogao opisati svoje završne godine studija. Ne zato što novca nema, nego se novac nemilice troši na hedonizam studentskog života. Štednja. Trebao bih štedjeti, tako mi govore roditelji u svakom našem telefonskom razgovoru, ali meni, kao studentu, štednja je uvijek bila apstraktan pojam. Sve dok ovo nisam ispričao kolegici Nikolini i Zoranu u redakciji Večernjeg lista.
- Evo jednog izazova. Štedjet ćemo zajedno. Tko uštedi najviše, pobjednik. Idemo napraviti u mjesec dana mini istraživanje koliko stvarno možeš uštedjeti u Hrvatskoj, bez da se odričeš previše. Za početak svatko od nas može izabrati jedan segment života u kojem će ovaj mjesec probati napraviti uštedu. – predložila je Nikolina. Zoran i ja smo odmah nadobudno prihvatili izazov i sve je počelo listom papira na kojem je pisalo Dominik (ja), Nikolina i Zoran.
Prehrambena piramida novac čuva
Kako još uvijek živim u studentskom domu, nije mi uvijek drago ići po menzama pa se hedonistički oslanjam na dostave. Međutim, kada sam se prihvatio izazova, shvatio sam da bih se mogao malo više osloniti na prehrambenu piramidu. To znači da bih za promjenu mogao jesti manje, aktivirati se više i uštedjeti dovoljno. Tako sam i počeo. U početku, redovitih pet obroka (doručak, užina, ručak, međuobrok, večera) mi se činilo nestvarnim i neostvarivim, ali kad se malo navikneš, ide. Stvarno sam uspio uštedjeti mnogo novaca, jer svaka dostava u Zagrebu više gotovo da i nije moguća ispod 50 kuna. Tako je uobičajenih 1500 kuna mjesečno koliko sam u prosjeku trošio na hranu spalo na čak 1200 kuna, budući da sam obroke počeo planirati unaprijed, kao i tjednu kupovinu namirnica. Priznat ćete, ušteda od 300 kuna mjesečno samo na prehrani nije malo ni inače, a kamoli za jednog studenta.
Zoran je za to vrijeme ostao jednako uhranjen, ali je promijenio način transporta. Ljubimca na dva kotača zamjenio je biciklom i to beskompromisno – bilo sunce ili kiša. Kaže, gotovo je dao otkaz dok se nije naviknuo na ranojutarnje pedaliranje, ali za budžet se svakako isplati. Njegova hvalevrijedna ušteda samo na transportu iznosila je blizu 400 kuna, no šansu za pobjedu u izazovu istrgnuo je iz vlastitih ruku jer je svoju uštedu doslovno pojeo, budući da mu je tijelo tražilo dodatnu hranu zbog pojačane tjelesne aktivnosti. Tako se Zoranovih 400 kuna prepolovilo (kao i njegova linija). No, i to je ušteđevina. Znate kako kažu: Zrno po zrno – pogača, cigla po cigla – palača!
Nikolina je s druge strane mlada majka i naravno da će svojoj obitelji osigurati sve što je potrebno. No to 'sve' često sadrži i poneke nepotrebne stavke. Zato je odlučila napraviti listu želim vs trebam, te jednostavno smanjila budžet za ono što želi, a povećala za ono što treba. Tako joj je ušteda na „željama“ poput malo slatkog, malo slanog i nekoliko vrsta narezaka (da se doma nađe), vjerovali ili ne, donijela uštedu od čak 430 kuna! Uobičajenih 800 kuna koje je tjedno davala na namirnice, spalo je na 690 kuna, što znači da je u prosjeku uštedila oko 100 kuna tjedno. A kad tome pridodate pomno biranje namirnica i racionalizaciju troškova na način da uspoređujete cijene, pratite sniženja i akcije ili jednostavno date šansu povoljnijim brendovima (često će vas ugodno iznenaditi kvalitetom svojih proizvoda!), otvorit će vam se hrpa novih mogućnosti za uštede! To je Nikolinin plan za sljedeći mjesec.
Disciplina me prestigla
Na početku teksta, kao i na početku izazova, sve se ovo činilo jako jednostavnim i ostvarivim, ali bila je ogromna muka ne jesti junk food, ne izlaziti toliko i sve svesti na minimum. Shvatili smo svo troje ubrzo da je navika najveći krivac za naglo trošenje budžeta. Trebalo je vremena da nam ovo novo, štedno ponašanje postane navikom. Zoran i Nikolina su me uvelike prestigli, jer – ja sam malo prekršio svoja vlastita obećanja misleći ha, dobro, malo sam uštedio, ajmo' se opustit. Savjet: nemojte se opustit. Jer jedno opuštanje vodi ka raspadu discipline, a raspad discipline vodi ka starim navikama. Ako ste čvrsto odlučili napraviti korak prema štednji, pobrinite se da sve bude tako da tu naviku i održite.
Nikolina je rasturila, ali pobjednika nema
Došao je kraj mjeseca. Finalni obračun. Ostvarene uštede: hedonist Dominik – 110 kuna, elegantni Zoran – 200 kuna i mamastična Nikolina – 430 kuna! Iako sam mislio da ću biti jedan od boljih u izazovu, Nikolina nas je iznenadila rezultatima.
- Samo manje kupovanja gluposti i orijentiranje na ono što ti stvarno treba može stvarno dovesti do toga da na računu imaš dobru zalihu novca uz plaću. Kroz ovaj period sam shvatila da zapravo štednjom trebaš ulagati u sebe. Najteže se čini odricanje, ali kad postaviš osjećaj nekog cilja, više uopće nije teško. – rekla je Nikolina.
Ne samo da je od nas uštedjela najviše, nego je čak i istražila kako bi mogla nastaviti pametno štedjeti bez obzira na izazov.
- Iako sam mlada, iz znatiželje sam išla istraživati mirovinske fondove. Ne biste vjerovali koliko puno možemo uštedjeti uz minimalna odricanja na mjesečnoj bazi, samo ako krenemo dovoljno rano! Ja sam shvatila da o tome treba razmišljati puno prije mirovine. Kada bih u dobrovoljnu mirovinsku štednju uložila 430 kuna mjesečno koliko sam uspjela staviti sa strane samo u ovom izazovu, do mirovine do koje mi je preostalo oko 30 godina, uz državne poticaje i prinose fonda, imala bih preko 200 tisuća kuna! – dodala je.
Iako sam mlad, pred diplomskim radom, mirovina mi se uopće ne čini loša ideja, pa sam otišao na google vidjeti što su to mirovinski fondovi uopće.
I imao sam što vidjeti – Nikolina ni blizu nije jedina koja se raspitivala za mirovinu. Mnoštvo je mladih ljudi tamo. Štoviše, postoji kalkulator planiranja do mirovine, koji ti pomaže da zbilja uštediš i u mirovini živiš lagodno. Iako je stereotip da od mirovine u Hrvatskoj nema koristi, čini se da zbilja ima.
Koliko sam shvatio, ako ulažeš u treći mirovinski fond, dobrovoljno, doista možeš ostvariti sigurnu i stabilnu budućnost. I ne samo to. Stranice mirovinskih fondova toliko su edukativne da sam pronašao odgovore i na pitanja koja se na prvu nisam sjetio postaviti. Jasno, pregledno, svima razumljivo. A kao šećer na kraju naletim na precool edukativne filmove u tipičnom „knjazovskom“ stilu koji svi volimo i koji su mi do kraja razjasnili kompletnu tematiku mirovine.
Nikolina je imala pravo kada je rekla da je mirovinska štednja zapravo najbolji način ulaganja u sebe. Možda nisam pobijedio u izazovu, ali sam kroz štednju naučio dobru stvar: Dobrovoljna mirovinska štednja je put do sigurnosti. Uz malo discipline, koju sam već izvježbao, mogao bih ostvariti sigurnost u budućnosti, što me je razveselilo. Više ne izlazim pretjerano kao prije. Sada jedan dobar izlazak novčano ostavim u svoj mirovinski fond. Parola mi je misli pametno, živi sigurno. I znate što? Djeluje. Ovo je prva štednja koja čini da se osjećam kao da ulažem u sebe. Za mene je novi izazov prihvaćen.
Sadržaj nastao u suradnji s AZ mirovinskim fondovima.
