Lani je 66,5 posto građana iskoristilo što im je prvi put na parlamentarnim izborima omogućeno da zaokruže baš svog kandidata, te je tako izabrano 55 saborskih zastupnika ili njih 38,4 posto. Očekuje se da bi na izborima u rujnu birači mogli još više iskoristiti mogućnost preferencijalnog glasovanja pa i utjecaja na izgled Hrvatskog sabora, iako politika naknadno može promijeniti i preferencijalnu volju birača.
Bude li opet tijesna razlika između vodećih opcija, i preferencijalno glasovanje može biti presudno pod uvjetom da su upravo pojedini kandidati motivirali birače da izađu na izbore, i/ili izbor pojedine liste.
Stoga je vrijedan svaki takav glas pa i kad pojedini kandidati ne dobiju traženih više od 10 posto glasova svoje liste. Upravo stoga su i HDZ, Narodna koalicija, Most i drugi vrbovali kandidate za koje su ocijenili da im mogu donijeti dodatne glasove kao preferencijalni izbor birača pa su kao političke zvijezde “prijelaznog roka” spominjani Drago Prgomet, Branko Hrg, Milan Kujundžić, Ruža Tomašić, Nansi Tireli, Stjepan Mesić...
HDZ je upravo izborom kandidata pokušao nadomjestiti to što više nisu u predizbornoj koaliciji s desnim strankama, te na 14. mjestu na listama imaju zvučna imena poput Milijana Brkića, Željka Dilbera, Ivana Šukera, Antona Klimana, Milana Kujundžića...
IDS Valtera Flegu, dok HNS opet računa na preferencijalne glasove za Anku Mrak Taritaš. I manje stranke i pojedinci slagali su koalicije i liste nadajući se kako će im sinergijski učinak njihovih preferencijalnih glasova donijeti prelazak izbornog praga.
Lani je Hrvatska raste među prvih 20 po broju preferencijalnih glasova imala 10 kandidata i 250.000 glasova, a Domoljubna koalicija šest i oko 150.000 glasova. HDZ je zbog izmjena na listama ostao bez 72.152 preferencijalna glasa, a SDP-ova koalicija bez 73.694 glasa.
Koliki je utjecaj preferencija na rezultate izbora ne zna se. Recimo, Sandra Perković je lani dobila samo 264 glasa pa ćemo vidjeti hoće li na krilima nove olimpijske pobjede ovaj put bolje proći.
