Rekordan broj prelazaka iz stranke u stranku u mandatu na isteku 15. saziva talijanskog parlamenta potaknuo je nekoliko tamošnjih stranaka koje su tako izgubile na izborima osvojene mandate da predlože novčano kažnjavanje “prebjega”, a iznos kojim se pritom barata impresivan je – 100.000 eura.
U posljednjem sazivu talijanskog parlamenta dogodila su se preseljenja čak 336 parlamentaraca (što zastupnika, što senatora), što je 35,37 posto njihova ukupnog broja. Neki su se iz stranke u stranku seljakali i po više puta, a prosjek saziva je deset prelazaka svakog mjeseca. Stranke su pritom vrlo otvoreno mamile zastupnike iz drugih tabora nudeći im bolje uvjete, upravljanje određenim fondovima... Radilo se de facto o otvorenoj trgovini, što je posebno pogodilo Pokret pet zvijezda, koji je u ovih pet godina tako ostao bez čak 21 mandata.
Problematično kažnjavanje
Pitanje kažnjavanja prebjega na isti bi se način moglo postaviti i u Hrvatskoj jer je u nešto više od godine dana sadašnjeg saziva Sabora dres, što stranački, što klupski, promijenilo čak 18 od ukupno 151 saborskog zastupnika. Najrazvikaniji je slučaj Tomislava Sauche koji je SDP napustio u trenutku kada je najveća oporbena stranka bila nadomak rušenju HDZ-ova ministra financija Zdravka Marića. Upravo Sauchin prelazak na stranu vladajućih spasio je premijera Andreja Plenkovića od novih parlamentarnih izbora i dao mu vremena da presloži većinu i na svoju stranu pridobije HNS, u čijim je redovima na kraju završio i sam Saucha.
Zastupnike “prebjege” hrvatski zakoni ipak ne stimuliraju. Dapače, novac koji država daje strankama na temelju broja mandata u Saboru (300.000 kuna po “glavi”) nakon odlaska zastupnika u drugu stranku ili klub, pa i kada takav zastupnik ostane nezavisan, ostaje stranci u kojoj je bio na dan kad je konstituiran Sabor.
Kažnjavanje zastupnika zbog takvog prelaska bilo bi problematično s ustavnog aspekta jer Ustav izrijekom propisuje da saborski zastupnici nemaju obvezujući mandat. Iako je riječ o svojevrsnom oksimoronu, jer mandat zapravo znači obvezujući nalog, namjera ustavotvorca bila je očita – da naglasi kako zastupnik, iako izabran sa stranačke liste, nije delegat stranke koja ga je kandidirala i za svoj mandat ne odgovara stranci, nego biračima. Kažnjavanje promjene stranačkog dresa zato bi u Hrvatskoj, kao uostalom i u Italiji, u kojoj je ustavno rješenje gotovo identično, bilo promašeno, pogotovo u situaciji u kojoj cijela jedna stranka (HNS), doduše raskoljena, iz bloka na lijevom centru u okviru kojeg je izišla na izbore prijeđe na stranu vladajuće demokršćanske opcije.
U Hrvatskoj je puno veće pitanje zabrane prijeizbornih koalicija. Za takav prijedlog udruga U ime obitelji prije manje od tri godine prikupila je više od 380.000 potpisa za referendum.
Šeks predlaže, HDZ šuti
No u najvećim strankama, HDZ-u i SDP-u, tada nije bilo sluha za takvo rješenje, a ministar uprave Arsen Bauk izračunao je da je prikupljeno manje od potrebnih deset posto potpisa birača za pokretanje referenduma. Stvari su se u međuvremenu donekle promijenile pa se Vladimir Šeks, koji je donedavno slovio za jednog od najbližih suradnika šefa HDZ-a i premijera Andreja Plenkovića, jesenas u intervjuu Večernjem listu zauzeo za zabranu predizbornih koalicija. Tada je napomenuo da on u tišini radi prijedlog novog izbornog modela, ali svoje snatrenje o izmjenama izbornog zakonodavstva odvojio je od HDZ-a, odnosno predstavio kao isključivo svoja promišljanja. Kada Šeks tako nešto predlaže, automatski se povezuje da bi i HDZ mogao ići u tom smjeru (premda su i HDZ i SDP bili protiv izmjena koje je predlagala udruga U ime obitelji), no premijer Plenković o izmjenama izbornog zakonodavstva nije se izjašnjavao.
Budući da je Plenkovićeva glavna agenda kako su populističke stranke glavni remetilački faktori, za očekivati je da se vladajuća većina do idućih parlamentarnih izbora ipak odluči mijenjati izborno zakonodavstvo, ali pitanje je koliko će se u tim izmjenama poklapati interesi HDZ-a i HNS-a kao male stranke koja uglavnom i preživljava zahvaljujući koalicijama.
Ma hajde, zar onda ne bi bilo pametnije kažnjavati stranke koje odstupe od predizbornog programa? Tko kaže da je zastupnik X napustio neku stranku, možda je zastupnik X ostao vjeran programu na temelju kojeg je izabran, a njegova stranka je odstupila od navedenog programa.