Hrvatska ima solidne Zakone, ali nema sudaca koji će provoditi zakone. Čast ovim iznimkama koji su savjesni i odgovorni prema ostalim sudionicima u prometu. A onda će suci reći: Nismo mi krivi, mi samo poštujemo Zakon. Koji im dopušta diskrecijske ocjene u rasponu kazne. To je razlog izricanja minimalnih kazni koje generalno ne djeluju na većino vozača koji se pretvaraju u recidiviste. Prekršajne i kaznene zakone valja mijenjati toliko da je opći minimum kazne koji sudac određuje bude toliki da djeluje na počinitelja (npr. da je minimalna kazna u visini počiniteljeve jedne mjesečne plaće). Najučinkovitija prevencija bi bila kada ne bi postojali rasponi kazne. Ako počinitelj izvrši djelo koje je propisano u zakonu i za njega propisana točno utvrđena kazna u fiksnom iznosu, onda sudac nema prostora dijeliti razne, opomene,ukore, sitne kazne tj. opći minimum. Ali ova opcija nije moguća jer onda ne bi trebali postojati suci i sudovi i onda bi to policija mogla provoditi. Ali ako to nije moguće onda treba promjeniti kaznene odredbe kopje se odnose na raspone visine kazne pa opće miniumume minimalno trostruko povisiti i proporcionalno opće maksimume, čime bi suci moglii izricati veće kazne, što bi bila daleko veća generalna prevancija. Tako se ne bi događalo toliko raznih prekršaja u prometu i bilo bi manje smrtno stradalih osoba. Kaznene odredbe valja mijenjati npr. svakih 5-7 godina a ne da traju desetljećima kao do sada gdje su kazne još u njemačkim markama i vrlo smiješne.

Predlažem Plenkoviću neka hitno donese zakon da sudci ne osuđuju kriminalce javno , već iza paravana neprepoznatljivi i zaštićeni , kako ih ne bi kriminalne grupe mogle ucjenjivati i napadati.

Nije napravljena lustracija 1995 u sudastvu i odvjetništvu. U Njemačkoj poslije pripojenja napravili lustraciju, da svi suci koji su sudili političke i za politiku nemogu više suditi, tako je u bilo u otvjetništvu da ovi koji su tužili političke, nemogu se baviti odvjetništvom