Pokušavaj prikrivanja skandala, vezanog za prisluškivanje i provalu u sjedište nacionalnog odbora Demokratske stranke, u kompleksu Watergate, pokrenuo je lavinu, koja je rezultirala drugim, a ujedno i jednim od najvećih političkih skandala u američkoj povijesti – aferom Watergate. Posljedice su bile porazne za tadašnjeg, 37. po redu, američkog predsjednika, republikanca Richarda Nixona, koji je, kako ne bi bio smijenjen, 9. kolovoza 1974. dao ostavku. Tog je dana, prije gotovo pola stoljeća, Večernjak na naslovnici objavio vijest o dramatičnom epilogu afere Watergate – "Nixon je otišao, Gerald Ford novi je, 38. predsjednik SAD-a".
Afera Watergate obuhvaća čitav koloplet političkih skandala, koji su potresali SAD, početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća – od zlouporabe moći i ovlasti, iznuda i urota, poreznih prijevara i mutnih poslova oko financiranja izbornih kampanja, krivotvorenja korespondencije pa do prisluškivanja i snimanja telefonskih razgovora, špijuniranja, pa čak i provala.
Upravo su, "s prstima u pekmezu", uhvaćena petorica muškaraca, koja su 17. lipnja 1972. u 2 i 30 ujutro, provalila u urede središnjice Demokratske stranke, u hotelsko-poslovnom kompleksu Watergate, u Washingtonu. Kod njih je tada pronađena oprema za prisluškivanje te radiouređaj za slušanje policijskih frekvencija. Čitava je situacija odmah bila potencijalno vrlo nezgodna za tadašnjeg američkog predsjednika Nixona, jer je jedan od provalnika bio bivši agent CIA-e, J. McCord, koji je, u to vrijeme, bio koordinator za sigurnost Nixonove izborne kampanje, što ga je direktno povezivalo s Bijelom kućom.
VEZANI ČLANCI:
Odmah se, stoga, posumnjalo da je provalu, u prostorije konkurentske stranke, s ciljem krađe dokumenata, naredila Nixonova administracija, no on je čitav skandal pokušao zataškati. Prikrivanje afere njegovom je timu išlo od ruke sve do ljeta, 1973. godine, kada je otkriveno da je Nixon potajno snimao svoje sastanke u Bijeloj kući. Iscurila je tada i po Nixona vrlo neugodna snimka na kojoj se čuje kako naređuje da se FBI kloni istrage, vezane za provalu u Watergate. No, nedugo nakon toga klupko se počelo odmotavati, a istraga, koju ipak nije uspio spriječiti, slijedila je trag koji je vodio do samom političkog vrha, sve do ureda predsjednika.
Našao se pred zidom
Nixon je, dvije godine, uporno ustrajao u tvrdnji da nije umiješan u zataškavanje afere Watergate, no, kada mu je, 24. srpnja, 1974. godine, Vrhovni sud naredio da preda još neke vrpce njegovih tajnih razgovora sa savjetnicima, našao se pred zidom te je bio prisiljen priznati američkoj javnosti da ipak nije govorio istinu. Samo nekoliko dana kasnije, 5. kolovoza, Nixon je priznao da je sudjelovao u prikrivanju afere Watergate, no sljedećeg je dana ipak objavio da ne namjerava podnijeti ostavku. Zabrinuti zbog negativnih posljedica, koje bi takva njegova izjava mogla imati po čitavu republikansku stranku, vođe te stranke odlučile su Nixonu uskratiti podršku te su ga pozvali da sam podnese ostavku, ako ne želi biti smijenjen. Nakon što je ostao bez podrške, čak i svoje stranke, Nixon se našao u bezizlaznoj situaciji te je bio primoran podnijeti ostavku, a tim je činom poštedio američki narod, ali i sebe, mučnog procesa smjenjivanja predsjednika.
Od pobjednika do gubitnika u 2 godine
Bio je to dramatičan, politički slom čovjeka koji je, prije tek nešto više od 2 godine, jednom od najuvjerljivijih većina u povijesti američkih predsjedničkih izbora, bio po drugi puta izabran za predsjednika SAD-a. Nixon je, naime, tada, na predsjedničkim izborima, osvojio 49 od 50 država, te je, kako su tada govorili, 'lavovskom većinom' porazio demokratskog kandidata, Georgea McGoverna. Nakon ponovnog izbora, zakleo se da će ostvariti najveće jedinstvo američke nacije i političkog sustava. No, ironijom sudbine, dogodilo se upravo suprotno - doveo je do najvećih podjela koje je Amerika ikada doživjela. Nakon izbijanja afere, nacija je bila jedinstvena samo u jednom – u želji da Nixon odstupi s dužnosti predsjednika i napusti Bijelu kuću.
Ono što su mnogi, u te dvije godine Nixonova drugog mandata, nagovještavali, dogodilo se u noći, s četvrtka na petak, 9. kolovoza 1974. godine - 37. predsjednik SAD-a, Richard Nixon, postao je tada prvi predsjednik koji je, u posljednjih 185 godina američke povijesti, podnio je ostavku.
Ostavka točno u podne
U 21 sat, po američkom, odnosno 2 sata ujutro, po srednjoeuropskom vremenu, Nixon se, preko radija i televizije, emotivnim, ali suzdržanim govorom, obratio naciji, a njegovu su javnu ostavku prenosile i TV kuće iz 13 zapadnoeuropskih zemalja. U svom govoru naciji, koji je trajao 17 minuta, Nixon je priznao da je činio pogreške, naglasivši da odluka o ostavci nije bila laka, no morao ju je donijeti, zbog dobrobiti zemlje, nakon što je izgubio osnovnu političku bazu i podršku Kongresa, zbog čega više ne bi imao podršku u ključnim, predsjedničkim odlukama. Nixon je najavio da njegova ostavka stupa na snagu točno u podne, kada Gerald Ford, preuzima dužnost predsjednika SAD-a. U svom je govoru Nixon tada apelirao na naciju da se ujedini i okupi oko predsjednika Forda. Na odlasku je poručio da treba nastaviti daljnje unapređenje odnosa s Kinom te jačanje suradnje s tadašnjim SSSR-om, a istaknuo je i važnost učvršćivanja te proširenje prijateljskih veza SAD-a s arapskim svijetom.
700 sati razgovora s oznakom tajnosti
Istraga je pokazala da je, 1969.godine, Nixon, bez sudskog naloga, odobrio prisluškivanje telefona vladinih dužnosnika i novinara, navodno, kako bi, zbog državne sigurnosti, spriječio curenje informacija. Dvije godine kasnije, 1971., odobrio je i operaciju u sklopu koje je 'dao svoj blagoslov' i za provale te otvaranje pošte. Nixonov savjetnik, John Dean, posvjedočio je da je predsjednik, osobno, odobrio plan da se zataška umiješanost Bijele kuće u te skandalozne aktivnosti. U periodu između veljače 1971. i srpnja 1973. godine, tajno je snimljeno čak 3000 sati telefonskih razgovora. Dio snimki pušten je u javnost, no oko 700 sati razgovora, još uvijek nosi oznaku tajnosti, u prvom redu zbog nacionalne sigurnosti.
VEZANI ČLANCI:
Nixonu pomilovanje, suradnicima zatvor
Iako ga je afera Watergate 'srušila s trona', Nixonu je, novoimenovani predsjednik SAD-a, Gerald Ford, dao bezuvjetno pomilovanje za sve što je, tijekom mandata, činio. No, te sreće nisu bili i Nixonovi suradnici. Nakon provedene istrage, optuženo je čak 69 članova njegove administracije, od čega je njih 48, sud proglasio krivima. Među njima su bili tadašnji ministar pravosuđa, John N. Mitchell, koji je osuđen na zatvorsku kaznu od 19 mjeseci, te tadašnji šef ureda Bijele kuće, H. R. Haldeman, koji je dobio mjesec dana manje.
Prije Nixona nitko nije dobrovoljno napustio Bijelu kuću
Iako je, tada, u 185 godina povijesti Amerike, Nixon bio prvi šef države koji je napustio Bijelu kuću podnoseći ostavku, on ipak nije bio i prvi predsjednik koji nije do kraja odradio svoj mandat. Naime, prije Nixonove ostavke, mjesto američkog predsjednika ostalo je upražnjeno čak osam puta - četiri puta zbog prirodne smrti američkih predsjednika, a četiri puta zbog toga što su bili ubijeni. Tijekom obnašanja dužnosti predsjednika SAD-a, prirodnom su smrću umri Henry Harrison, 1841., Zachary Taylor, 1850., Wareen Harding, 1923. i Franklin Roosevelt, 1945. Ubojstvima su okončani mandati Jamesa Garfielda, 1881., Williama McKinleyja, 1901., zatim Abrahama Lincolna, 1865. i Johna Kennedyja, 1963. Nixonovom je ostavkom predsjedničko mjesto ostalo upražnjeno po deveti puta, dok je potpredsjedničko mjesto bilo upražnjeno čak 14 puta. Nekoliko mjeseci prije Nixona i njegov je prvi suradnik, Spiro Agnew, zbog utaje poreza, također morao podnijeti ostavku. U roku od samo 10 mjeseci, ostavke su tako podnijeli i predsjednik i potpredsjednik SAD-a, te je Nixonov mandat zapamćen i po tom presedanu.
1970. posjetio je Jugoslaviju
U američkoj povijesti Nixon, koji je po zanimanju bio odvjetnik, ostao je zapamćen kao jedan od najkontroverznijih predsjednika. Bio je vrlo ambiciozan te je, za svojih mandata, uveo najdalekosežnije promjene u američkoj vanjskoj politici, no mnogi su mu zamjerali da je, pri tom, zanemario unutrašnju politiku svoje zemlje. U članku, koji je objavljen u vrijeme Nixonove ostavke, Večernjakovo novinar, M. Mihovilović, napravio je kratak presjek povijesnih događaja koji su zabilježeni tijekom Nixonovog boravka u Bijeloj kući – završen je rat u Vijetnamu, izgrađeni su značajno bolji odnosi sa Sovjetskim Savezom, a uspostavljeni su i odnosi s Kinom. Bitno su promijenjeni i odnosi u trokutu velikih te je bila smanjena opasnost od nuklearnog rata. Ipak, najznačajniji rezultat Nixonove politike bio je prelazak iz razdoblja konfrontacije, s velikim suparnicima, u razdoblje komunikacije i dogovaranja. U mjesecima prije ostavke Nixon je pokušavao uspostaviti i bolji dijalog s Europom te se zalagao i za dobre odnose s tadašnjom Jugoslavijom, koju je i posjetio 1970. godine.
VIDEO Ulice Atene nakon divljanja huligana
