Nedavno imenovanje 23-godišnje Isre Almodallal za glasnogovornicu Hamasa izazvalo je burne reakcije. Prvi je put u povijesti islamističke stranke za glasnogovornika postavljena žena. U svom prvom intervjuu za zapadne medije, ekskluzivno za Večernji list, Isra je otkrila zašto je prihvatila mjesto u stranci koju optužuju da brutalno gazi ženska prava.
No dok smo razgovarali, u više je navrata razgovor morao biti prekinut. Razlog – istrošila bi joj se baterija, a kako u pojasu Gaze uglavnom nema struje, razgovor bismo nastavili sljedeći dan.
:: Zašto ste prihvatili funkciju glasnogovornice Hamasa? Nije li neobično da se mlada žena slobodnih načela prihvati funkcije u islamističkoj stranci?
Ovaj sam posao prihvatila jer tako mogu više pomoći svom narodu. Sastajat ću se s mnogim parlamentarcima iz EU i SAD-a, kao i s brojnim humanitarnim organizacijama, odborima za ljudska prava i dati sve od sebe kako bih pomogla svom narodu kojemu je život u pojasu Gaze nepodnošljiv. Nitko na ovom svijetu ne bi mogao živjeti kako mi živimo. Dva milijuna ljudi u zatvorenom je logoru. Struju dobivamo svaka 24 sata, i to samo 4 sata, nema benzina, nafte, lijekova, hrane... Otežavajuća okolnost je što su egipatske vlasti zatvorile sve granice i srušile tunele koji su bili od životnog značenja za naše stanovništvo.
:: Jeste li ikada prošli kroz te tunele?
Svaki stanovnik pojasa Gaze prošao je tim tunelima pa tako i ja. I to svaki put kada sam željela kupiti čokoladu ili slastice jer živim blizu granice s Egiptom. Danas su ti tuneli razrušeni i više njima nema prolaska.
Bez religije u poslu
:: Što će biti vaš prvi zadatak?
Moj prvi zadatak je obratiti se zapadnim i izraelskim medijima kako bi promijenili retoriku prema pojasu Gaze i Hamasu. Naravno, to će biti izuzetno teško jer se stvari ne mogu promijeniti preko noći. Slika koja je stvorena o Hamasu i pojasu Gaze zasigurno će se mijenjati godinama. Ja ću s njima razgovarati ljudski, a ne religijski, kako se do sada razgovaralo. Nadam se da ću uspjeti uvjeriti Zapad i izraelski narod da su u pojasu Gaze humanitarni problemi. Živjela sam u Velikoj Britaniji pet godina pa znam kako britanski mediji govore o pojasu Gaze – da tamo žive samo teroristi. Ja ću im objasniti kako tamo svaki dan, zbog izraelske blokade, od gladi umiru djeca. Govorit ću logikom, daleko od emocija, kako bih uvjerila Zapad da je naša borba pravedna.
:: Kako ćete komunicirati s izraelskim medijima kada je Hamas strogo zabranio bilo kakve kontakte s izraelskim novinarima?
Ja nisam članica Hamasa i ne pripadam nijednoj političkoj opciji na teritoriju Palestine. Dovedena sam tu da pomognem svom narodu i to ću učiniti. Što se mene osobno tiče, nema nikakvih problema da razgovaram ili dajem intervjue izraelskim medijima bez obzira na politiku Hamasa.
:: Vaše imenovanje suprotno je ideologiji Muslimanskog bratstva iz kojeg je Hamas potekao. Kako ocjenjujete ženska prava u pojasu Gaze?
Moje imenovanje na tu funkciju, gdje ću, kao žena, imati puno kontakata s muškarcima, dokaz je da ženska prava u pojasu Gaze nisu ugrožena. Žene u pojasu Gaze, i općenito u palestinskom društvu, važan su faktor u borbi za osamostaljenje. Žene možete naći posvuda – u tvornicama, bolnicama, raznim organizacijama, pa čak i u redovima boraca. Palestinsko društvo nije zatvoreno društvo i palestinska žena izuzetno je cijenjena. Imam 23 godine, rastavljena sam i radila sam kao novinarka na televiziji. Nikada na svojoj koži nisam osjetila diskriminaciju. Uvijek sam bila ravnopravna s kolegama muškarcima, a u mnogo situacija sam bila i dominantnija. Pojas Gaze nije Afganistan, a na vlasti nisu talibani. Mnogo naših studentica ide vani na studij, i to same. Prema tome, naše su žene ravnopravne sa ženama u zapadnom svijetu.
:: Koliko ste živjeli u Velikoj Britaniji?
Rođena sam u Egiptu i kao malo dijete otišla u Veliku Britaniju jer je moj otac tamo studirao. Završila sam srednju školu, Grange Technology College u Londonu, i engleski mi je kao materinski jezik. Do danas moja braća žive tamo. Puno sam naučila u Velikoj Britaniji, o demokraciji, upoznala njihovu kulturu, običaje... Stekla sam mnogo prijatelja i prijateljica s kojima i danas komuniciram, a svi su mi čestitali što sam imenovana za glasnogovornicu i obećali pomoći.
Seksualni džihad
:: Biste li željeli napustiti pojas Gaze i otići nekamo na Zapad?
Naravno da bih. Pa san je svakog Palestinca, koji je danas pod opsadom, da putuje i vidi svijet. Ako jednog dana napustim pojas Gaze i odem na Zapad, to ne znači da ću zaboraviti na palestinsko pitanje i na naš napaćeni narod. Mene zanima samo Palestina i gdje god bila, zauzimat ću se za naš narod i raditi za njega.
>> Sporazum o prekidu vatre Hamas smatra pobjedom
:: S obzirom na to da su svi pripadnici Hamasa meta Izraela, bojite li se da i sami ne postanete njihova meta?
Nemam se čega bojati. Ako sam pristala na taj posao, ne znači da sam članica Hamasa. Uostalom, u pojasu Gaze svi smo mi hodajuće mete. Kad sam prihvatila posao, znala sam koje rizike on nosi sa sobom. Ali ponavljam, moj je cilj objasniti Zapadu, izraelskoj javnosti i SAD-u što se u stvarnosti događa s Palestincima u pojasu Gaze.
:: S obzirom na svoje godine, vjerujete li da ćete uspjeti nešto napraviti?
U ovom poslu godine nisu presudne. Presudit će moj način komunikacije. Na islamskom fakultetu završila sam novinarstvo i sa 17 godina postala najmlađa dopisnica Press TV-a. Autorica sam desetak dokumentarnih filmova, a do imenovanja za glasnogovornicu radila sam kao voditeljica satelitske TV postaje Al-Kitab. Hvala Bogu, iskustva imam. Paralelno ću raditi dvije različite stvari, kao spisateljica pisati i govoriti s osjećajem i sa srcem, a u politiku ulazim s mozgom i pragmatikom. Znam da neće biti lako, ali sigurna sam da ću uspjeti u svojim zamislima.
:: Kao ženu, moram vas na kraju pitati što mislite o seks-džihadu u Siriji koji su proglasili neki klerici koji podržavaju oporbu?
Ma to je dno dna. To nema veze ni s mozgom ni s vjerom ni s politikom i ne zaslužuje da se uopće komentira.
Vrlo dirljiv intervju, kako to moze samo Hassan Haidar Daib napravit. 'Svaki stanovnik pojasa Gaze prošao je tim tunelima pa tako i ja. I to svaki put kada sam željela kupiti čokoladu ili slastice ...' daj, daj....