Ja sam Jadranka Kosor, predsjednica Vlade i HDZ-a. A tko si ti?
“Hm.
Ja sam Ivo Josipović. Bio sam kandidat SDP-a za predsjednika, ali sada
kada sam pobijedio, možemo to oboje zaboraviti kao da nije ni bilo.
Mislim da su u SDP-u već zaboravili. Vjerujem da bismo nas dvoje mogli
ostvariti sjajnu kohabitaciju.”
Ili: “Aj, ne pravi se luda, ja
sam Nadan Vidošević. Pa ti dobro znaš zašto sam bio u HDZ-u i znaš
zašto više nisam. Nema razloga da se time više bavimo sad kad smo oboje
tu gdje jesmo. Uvijek sam vjerovao u tebe. Znaš da sam govorio kako se
s Ivom ne može, ali s tobom se uvijek nekako moglo.”
Ili: “Pa,
Jadranka, kakvo je to pitanje? Ja sam Andrija. Sjećaš se, Andrija
Hebrang. Valjda pamtiš da sam te jedini branio kada te Luka Bebić onako
bezobrazno napao. Al’ nema veze, sad smo tu ti i ja i nitko nam ništa
ne može. Ja ću čuvati tebe, a ti čuvaj mene i ljevica tu nema što
tražiti.”
A može i: “Ja sam Vesna Pusić. Imam velike planove,
želim ih realizirati i ne bi bilo dobro da ne nađemo zajednički jezik.
Najbolje je da ne gubimo vrijeme nego da ja vama kažem što planiram.
Bilo bi dobro da se uklopimo, ne trebaju nam svađe pred narodom.”
A
moguće je i ovako nešto: “Ne mogu vjerovati što me pitaš. Pa je l’ ti
znaš koliko sam puta pobijedio na zagrebačkim izborima? Daj, Jadranka,
dosta je šege, idemo delat. Sa mnom ćeš se morati baviti 24 sata
dnevno, ja ti nikada ne spavam.”
Tako nekako može Jadranka Kosor
zamišljati početak buduće kohabitacije s novim predsjednikom države u
veljači 2010. Na Luki Bebiću je istrenirala grad i da bi joj se snovi o
kohabitaciji ostvarili, mora jedino preživjeti do tada.
U ovom
trenutku je najlakše zamisliti Kosorovu koja poput uplašene srne stoji
u krugu i trepće okicama okružena starim sanaderovcima koji na nju reže
dok im se oči krijese u mraku, ali ta slika nije realna. Nit je Kosor
srna, niti je Luka Bebić baš neka vučina.
Poučak Ivića Pašalića
davno je pokazao kako svi ti koji djeluju iz sjene ili u mraku skvičeći
pobjegnu pod krevet čim se upali svjetlo. Viđala je to Kosorova već u
svom političkom životu, učila od najboljih majstora razračunavanja i,
želi li opstati, vrijeme je da primijeni ta znanja.
Pred njom su
dva puta. Reaktivni kojim se vuče kroz svoj premijerski mandat sva
sretna što je uopće došla do njega. Značilo bi to da je svjesna svojih
političkih i ljudskih ograničenja i da joj je jedini cilj izdržati
koliko može prestrašena sjenom koja se cijelo vrijeme nadvija na nju.
To nije sjena Franje Tuđmana, ali govori isto što bi i on govorio: “Jadranka, ja sam te izmislio. Meni imaš biti poslušna.”
Ili
može skupiti hrabrost i upaliti svjetlo. Ako se sjena rasprši, znači da
je strah u njoj, a ne izvan nje i može mirno otpustiti kočnicu. Ako
međutim poprimi čvrste konture i oblik Ive Sanadera, onda Kosorova mora
pozvati upomoć sve hrvatske građane i razobličiti ga pred svima. Može
javno reći: “Željela sam napraviti bolju vladu, otpustiti loše ministre
i loše direktore državnih poduzeća, ojačati snagu policije i pravosuđa
kako bi stali na kraj svima koji pljačkaju narod. Ali ovaj ovdje mi ne
da. Pružio je svoje pipke i traži od mene da ga slušam i vodim Hrvatsku
kako bi je on vodio, a ne kako treba biti vođena.” Istina, ta je igra
vrlo rizična.
Da je Kosorova izabrana na pravi način, imala bi
veći legitimitet. No pristala je da bude postavljena i svjesna je da će
ih, otkaže li poslušnost, naljutiti. Ali narod bi možda mogla dobiti
čak i ako odluči izaći na nove izbore. Tek bi tada njezine riječi: “Ja
sam Jadranka Kosor, hrvatska premijerka i predsjednica HDZ-a” bile
istinite. Sve do tada zvučat će šuplje. Više kao da sebe u to uvjerava
nego Luku Bebića.
insekticid @ volimhajduk Ima nade. Prof. Jurčević nikada nije bio članom SK. A ima i sedam djece, primjer ostalim Hrvatima u vrijeme kad biološki izumiremo. Valja se samo probuditi i skinuti veo koji su postavili jugokomunisti. Hrvatska će biti onolikoo slobodna koliko se mi budemo trudili i ne dopustili maskiranim orjunašima da nam određuju život. Intelektualna je lijenost u ovom trenutku iznimno opasna.