Veliki požari koji su sredinom srpnja zaprijetili Dalmaciji pokazali su neke interesantne pojave. Građani Hrvatske promptno su se samoorganizirali kako bi obranili svoje domove od vatrene stihije. U gašenje požara uključili su se domaći ljudi, turisti, navijači... I vatrogasci su nam, po tko zna koji put, pokazali svoju hrabrost i spremnost ne razmišljajući o mogućim posljedicama. Međutim, požari su još jednom pokazali i koliko je cijeli sustav zapravo trom, neorganiziran i neefikasan. Na žalost, to nije prvi put jer smo unatrag samo nekoliko godina, i to iz prve ruke, već dva puta vidjeli kako sustav reagira i djeluje kod različitih ugroza.
Nakon višednevnog enormnog rasta vodostaja Save u svibnju 2014. godine na dva mjesta puknuo je nasip u županjskoj Posavini. Građani su i tada govorili kako ništa, ili gotovo ništa, nije funkcioniralo kako treba. Nedostajalo je vreća, pijeska, lopata, stručnih osoba koje bi rukovodile ojačavanjem nasipa. Otprije je postajao plan za takvu situaciju u kojem je sve bilo precizirano, ali nije proveden. Tek nakon nekoliko dana, kada se sustav pokrenuo, stvari su se počele sređivati.
Godinu dana poslije istok Hrvatske bio je suočen s migrantskom krizom. I tada su prvi dani pokazali koliko je sustav nepripremljen za takve situacije. Dovoljno o svemu govori da su procjene pokazivale da će u Hrvatsku ući oko tisuću i pol migranata. Međutim, već u prva 24 sata u Hrvatsku ih je ušlo više od 12 tisuća! Toga prvoga dana novinari su svjedočili kako su policajci u objekt pored policijske postaje Tovarnik unosili stolove, stolice i ostalu opremu što je jasno pokazalo da ništa nije bilo pripremljeno za nadolazeću krizu. Radilo se u hodu. Tih prvih dana situacija je bila napeta, a svjedočili smo i naguravanju više desetaka migranata s policajcima odjevenima u kratke majice i bez ikakve opreme. I tada je trebalo nekoliko dana da sustav prepozna sve probleme kako bi se pokrenuo i počeo djelovati.
I sada u splitskom požaru ponovno smo bili svjedoci loše komunikacije, zastarjele opreme, nedostataka planova, stručnih ljudi koje ne može iznenaditi požar u srpnju ili kolovozu na +35 i više stupnjeva. Htjeli to političari priznati ili ne osnovni razlog tome je činjenica što se rukovodeći/zapovjedni kadar bira po tome koliko su podobni, a ne koliko su sposobni. Upravo zato premijer Andrej Plenković danas, i to ne radi sebe, nego radi Hrvatske i građana koji bi mogli biti ugroženi, morao bi promijeniti takvu praksu.
Morao bi kod imenovanja voditi računa o tome da je osoba stručna i da zna svoj posao, a ne da im jedina kvalifikacija bude to da je stranački podobna. Takav način rada morao bi postati pravilo, a ne iznimka. Tada se neće dogoditi da vatrogasci imaju staru opremu, na požarište odlaze u fićama i kamionima starima po 40 godina i sl. Dok ne budemo tako radili, i dalje će nas iznenađivati požari tijekom ljeta, poplave u proljeće ili snijeg u zimu.
Stoga će sve dok se tako ne počne raditi najodgovorniji i dalje biti političari bez kojih se u Hrvatskoj ništa ne može i koji odlučuju o svemu.
