Nakon II. svjetskog rata mnogi su upravo u Argentini tražili i našli prostor slobode u kojem su mogli svjedočiti domoljublje i isticati opravdane zahtjeve za slobodom hrvatskog naroda i domovine. Ova izjava predsjednice države Kolinde Grabar-Kitarović tijekom obraćanja Hrvatima u Argentini ne prestaje izazivati reakcije.
Prvo ju je žestoko napala oporba za koju je ta izjava napad na Ustav, a potom i Efraim Zuroff, direktor Centra Simon Wiesenthal, za kojega je izjava da je “ponosna na sve generacije Hrvata koje su došle u Argentinu” prikrivanje jezivih zločina ustaškog režima u NDH i strašna uvreda žrtvama, njihovim obiteljima. I njemu i oporbi predsjednica pak odgovara da samo zlonamjernici mogu iz njezine izjave iščitavati veličanje jednog totalitarnog režima. Povjesničari su pak podijeljeni.
Prema Ivi Lučiću problem je što oni koji su ostali na jugoslavenskoj poziciji i dalje ne razlikuju hrvatsku državu od ustaškog režima. Njihova teza da su svi Hrvati u inozemstvu ustaše, nije nova. Oko toga se, podsjeća, početkom 80-ih godina prošlog stoljeća vodila polemika između Franje Tuđmana i Vlade Gotovca s Ernstom Blochom koji je također ustvrdio da su svi Hrvati izvan domovine fašisti, a da ne zna točno koliko su to i oni u zemlji”.
– Komunistička partija Jugoslavije smatrala je da je država i režim koji su stvorili najbolji i najhumaniji na svijetu i za njih je, prema tome, bilo neprihvatljivo da netko može bježati od takvog režima. Prema emigraciji Partija se i dan-danas odnosi kao prema neprijateljskoj emigraciji. I odatle, svako povezivanje hrvatskih vlasti s iseljeništvom doživljavaju kao suradnju s neprijateljem odnosno neprijateljskom emigracijom – poručuje Lučić.
Za povjesničara Tvrtka Jakovinu dileme nema – izjava predsjednice i više je nego skandalozna.
– Svojom je izjavom podijelila emigraciju u Argentini jer Hrvati u tu državu nisu dolazili samo nakon 1945. godine nego i desetljećima prije, posebice na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće. Kao drugo, ne mislim da je predsjednica izjavila nešto za što nije bila pripremljena. Ona je rekla nešto što je njezino duboko uvjerenje. Oni kojima se ona obraćala, o kojima ona govori i tko ju je i dočekao je na ustaški režim navezana emigracija – objašnjava Jakovina.
Argentina nakon II. svjetskog rata, dodaje, nije bila atraktivna zemlja zbog ekonomske krize. Bila je vojna diktatura generala Perona i nije bila demokracija. Najvećim dijelom su u Argentinu iz Hrvatske, kaže Jakovina, odlazili oni koji su bili vezani uz NDH, a Peron ih je primao iz svojih motiva – dolazili su mu i obrazovani ljudi, a imao je i sklonost prema režimu koji je poznavao, a to je Mussolinijeva Italija u kojoj je Peron bio vojni ataše.
Jakovini je sporno i što se predsjednica nije ogradila od domaćina Tomislava Frkovića, predsjednika Međudruštvenog odbora hrvatskih udruga i ustanova Republike Argentine koji je, inače, unuk ministra za doba NDH Ivice Frkovića, a koji bi antifašizam izbacio iz hrvatskog Ustava.
– Umjesto da je reagirala, ona ga je pobožno slušala – kaže Jakovina.
Nije skandalozna ova izjava nego činjenica da Tvrtko Jakovina predaje vojnu povijest na Hrvatskom vojnom učilištu "dr.Franjo Tuđman" i sudjeluje u procesu izobrazbe budućih hrvatskih časnika ! Navodno je i Dejan Jugoslav Jović jedan od predavača u toj ustanovi. Pa jesmo li se mi državotvorni Hrvati za to borili !? Ti ljudi toliko ne podnose bilo što hrvatsko da bi trebali imati zabranu prilaska svakoj ustanovi koja ima u nazivu slovo "H".