Ovog tjedna tri pitanja postavili smo Jasni Kovačević, voditeljici zagrebačke Knjižnice i čitaonice.
1. Godina koja je netom završila bila je proglašena nacionalnom Godinom čitanja. Je li se to na bilo koji način osjetilo kod vas u knjižnici, jesu li ljudi više posuđivali knjige, čitali?
Posljednje dvije godine toliko su drukčije od svega što nam je do sada bilo poznato da mi je naprosto teško istaknuti neku uporišnu točku. Da mi je netko u mojoj lijepoj mladosti rekao da ću tijekom svog života iskusiti rat, potres i epidemiju COVID-a smatrala bih to lošom šalom. Ali eto, život je čudo i ne mogu reći da ga slavim jer preminulo je jako puno dobrih ljudi i kulturnih stvaralaca za koje smo mislili da ćemo se još jako dugo družiti i slaviti njihova dobra djela. U tom ozračju smo dočekali i Godinu čitanja, možda i nedovoljno svjesni napora koje smo htjeli ili trebali učiniti kako bismo svratili pozornost na potrebu i važnost čitanja, a sve zbog toga što smo shvatili svu svoju ljudsku nemoć i potrebu da čovjek čovjeku bude blizak, da mu sada možda i više no ikada nedostaje topla ljudska riječ, utjeha i draga gesta, tako da mi se ponekad činilo da su ljudi više dolazili u knjižnicu kako bi imali s kime razgovarati.
2. Što se tijekom te prošle godine, obilježene pandemijom i potresima, najviše posuđivalo i čitalo, jeste li primijetili neku posebnost?
Naši korisnici, najbolji na svijetu, posuđivali su knjige i više nego obično. I moram sa zahvalnošću istaknuti da su se hrvatski autori čitali puno više nego posljednjih nekoliko godina. U želji da i sami, kao ustanova, naglasimo potrebu čitanja u Mjesecu knjige pozvali smo i predsjednika Zorana Milanovića da na tribini "Što čita predsjednik?" otkrije svoje čitateljske prioritete. Moram istaknuti kako je nakon tog gostovanja jako poraslo zanimanje za autore koje je naveo predsjednik, što je svojevrsni fenomen.
3. Je li i koliko na rad knjižnice i odnos s onima koji u nju dolaze čitati ili posuditi knjige utjecalo to što se u knjižnicu više ne može ući bez COVID potvrda?
Korisnici i članovi naše knjižnice su kulturni i pristojni ljudi vezani za knjižnicu u koju dolaze tako da nismo imali problema s predočenjem COVID potvrda. Oni znaju da nitko od njih neće biti uskraćen za uslugu pa poštuju donesenu odluku, kao što i mi poštujemo one koji nisu cijepljeni. Važno je razgovarati, a ne uvjeravati. Možda je najveće postignuće rada u ovim uvjetima da su ljudi osvijestili da knjižnice nisu mjesta gdje se "samo" posuđuju knjige.
Video - Od ponedjeljka nove mjere: Ograničavaju se javna okupljanja, pojačana uporaba maski
Vrijeme je da bar u Zagrebu otvore knjižnicu za one bez covid potvrde i tako praktično pokažu toleranciju. Djeca bez potvrde ne mogu posuđivati knjige za lektiru, postoji li pristojan izraz za takvu odluku knjižničara?