Usprkos tome što u Hrvatskoj skoro ništa nije sveto, “kurikularna reforma” postala je gotovo sakrosanktnom. Istodobno je Boris Jokić, voditelj toga projekta, postao svojevrsnom ikonom, oličenjem napretka, perspektive i same budućnosti Hrvatske! Svi oni koji ga podupiru i hvale automatski su i sami postali istoznačnicom za progres, obrazovanost i pamet! Na drugoj strani, svi oni koji imaju kritičke primjedbe na “kurikularnu reformu”, programiranom su i ustrajnom propagandom, također automatski, pretvoreni u zaostale natražnjake, protivnike slobodnomislećih i u “hrvatske ognjištare”. Paralelno s tim i Boris Jokić je, od javno malo poznatoga znanstvenika sa zagrebačkog Instituta za društvena istraživanja (IDIS), gotovo pretvoren u suvremenu reinkarnaciju hrvatskoga Voltairea!
Svi koji ga slijede kao da se i sami osjećaju prosvjetiteljima koji zaostalome hrvatskome puku trebaju objasniti što bi bespogovorno trebao prihvatiti uime svoje “svijetle budućnosti”. Tako se i oko kurikularne reforme obnavlja ne samo politička nego i svjetonazorska polarizacija hrvatskoga društva. Više se gotovo i ne može imati rezerve prema Jokićevu programu a da se odmah ne riskira i javnu etiketu hrvatskoga primitivca!
Boris Jokić je sustavnom promidžbom podignut na pijedestal društvenoga i političkoga reformatora koji će svojom školskom reformom Hrvatsku uvesti u samu bit europskoga progresa. Jokić je smišljenom i planskom političkom akcijom zapravo doveden u rang nekadašnjega socijalističkoga školskoga reformatora Stipe Šuvara.
Ono što je nekada, zbog svoga položaja i političke moći, mogao Šuvar, Jokić je dosegao uz potporu dijela javnosti koja ga je prihvatila kao konačnoga hrvatskoga prosvjetitelja. Za takve je “naše naprednjake” valjda najbitnije dekroatizirati cjelokupni obrazovni sustav, a u Jokiću su izgleda vidjeli onoga tko bi im mogao ostvariti želju. Izbacivanje oca hrvatske književnosti Marka Marulića iz budućega plana školske lektire, svim je nacionalno osjetljivijima bilo razlog za oprez i sumnju prema kurikularnoj reformi. No, na takve se javne zamjerke ekspertna radna skupina zapravo oglušila. Kao da su oni koji su im to argumentirano zamjerali skupina anonimnih bezveznjaka ili nekih hrvatskih troglodita. Dojam je da su im kritičari samo željeli javno poručiti da bi njihova kurikularna reforma rastočila hrvatski nacionalni identitet. Oponentima kurikularne reforme Hrvatska nije moguća bez svijesti o nacionalnom identitetu i njegovoj vrijednosti. Reformisti ne žele prihvatiti ni najvažnije kritike. Pogotovo se ne žele složiti s tvrdnjom da je njegovanje istinskoga sjećanja i nacionalne samosvijesti temelj za opstanak i pravu budućnost Hrvatske, da bez nacionalnog identiteta nema ni hrvatskoga suvereniteta.
Boris Jokic, u pomanjkanju intelektualnog kapitala svoje apetite za statusnim simbolom zeli izboriti na egzotici krvnih zrnaca!