Obavještajno-policijska zbrka oko predstave "Elementarne čestice" koja je rađena prema romanu Michela Houellebecqa za prvu dramsku premijeru ovogodišnjih Dubrovačkih ljetnih igara, pokazala je da je demokracija u Hrvatskoj samo tanka (i vjerojatno lažna) pozlata. Pri tome još prepuna licemjerja i elementarne ljudske gluposti i neznanja. Da je profesionalno radio svoj posao, hrvatski državni aparat koji se bavi pitanjima javne sigurnosti ne bi ni dopustio da eventualni problem oko Houellebecqova prikazanja na plaži u Kuparima uopće dođe u ovu skandaloznu i terminalnu fazu. Takve se situacije trebaju rješavati u iskupljujućoj tišini. Bez pompe. Diskretno i mudro, uostalom, u duhu dubrovačke diplomacije i špijunske prakse.
A sada se, kada se davno oglašena premijera približila na samo dva mjeseca, pa je onda naprasno otkazana, s raznih adresa preispituju ne samo dubrovačke diplomatske vještine nego i sama hrvatska demokratska praksa. Dubrovnik je time dobio neželjeni i u krajnoj liniji nezasluženi publicitet. Oni koji su, navodno, strahovali za dubrovački turistički utržak (očito više nego za sigurnost dubrovačkih gostiju, ali i sigurnost Dubrovčana samih), sada su svom gradu kao masovnoj turističkoj destinaciji priskrbili opasne konotacije o nekakvom uvoznom terorizmu koji vreba na taj stari grad i inače pretvoren u običnu kulisu TV serije "Igre prijestolja".
MUP-ova nedvosmislena odluka koju "jubito" policijski (ne)profesionalci sada pokušavaju pretvoriti u neobaveznu preporuku otvorila je i brojna druga pitanja. Među njima je prvo ono o elementarnoj građanskoj jednakosti. Ako nekim pripadnicima neke konfesije koja javno djeluje u Hrvatskoj mogu zasmetati medijske interpretacije o sadržaju i porukama nekog stranog (a zašto ne i domaćeg) pisca, konkretno Michela Houellebecqa koji je prozvan kontroverznim i antiislamistom, što će se desiti kada neki pripadnici neke druge konfesije koja javno djeluje u Hrvatskoj zaključe da im smetaju sadržaji i poruke nekog domaćeg (ili stranog) pisca čije se djelo naziva kontroverznim i antikatoličkim? Ili antipravoslavnim? Ili, šire gledano, antikršćanskim? Kako će u tom pogledu proći, primjerice, "Glorija" Ranka Marinkovića koja je u socijalizmu imala problema baš s dubrovačkom biskupijom, pa je tadašnji dubrovački biskup zabranio da se programi Igara izvode u dubrovačkim crkvama?
Hoće li jednoga dana nakon "Elementarnih čestica" SOA razmatrati i potencijalne sigurnosne rizike jedne "Glorije"? Hoće li i viški Voltaire Marinković ispasti najveći sigurnosni problem hrvatske države, koja je i neustrašiva članica NATO pakta i Europske unije, ali se očito boji jedne kazališne predstave koja je čak premještena iz dubrovačkog Staroga grada u razrušene i devastirane Kupare? Uostalom, bezobzirna cenzura i niski demokratski standardi nisu nikakva novost u hrvatskoj kulturnoj, a onda i u društvenoj praksi. S čudnim odlukama proteklih godina susretali su se mnogi umjetnici. Pa baš se sadašnji intendant Dubrovačkih ljetnih igara Mladen Tarbuk i ne tako davno susreo sa situacijom da mu je mostarsko-duvanjski biskup Ratko Perić zabranio da na koncertu u sklopu proljetnog festivala mostarske Matice hrvatske u kripti mostarske franjevačke crkve izvodi Ravelov Bolero, i to sa Simfonijskim puhačkim orkestrom Hrvatske vojske. A od ovih mostarskih i dubrovačkih zabrana samo je mali korak do zabrane slobodnog mišljenja i stvaranja.
>> MUP tvrdi da je izvođenje Houellebecqa na Dubrovačkim ljetnim igrama sigurnosni rizik
>> Dobroslavić: To vrijeđa osjećaje muslimana; Gotovac: To je skandal!
Uvijek sam mislio da se ja i Večernjak volimo. Desetljećima! Sve dok se nisam upustio u pisanje komentara. Sada vidim da je ljubav jednostrana. Komentari nestaju a opomene pristižu. Bio sam u zabludi i to me žalosti. Vrlo!