Za najbliže prijatelje Damira Krstičevića njegova ostavka na funkciju potpredsjednika Vlade i ministra obrane nije iznenađenje."Imao je to u duši", reći će sada jedan od njemu bliskih prijatelja, aludirajući na to da je Krstičević ne samo emotivno pristupao svom poslu, nego se u ove skoro četiri godine svog mandata jako potrošio.
Pogibija još dvojice pilota HRZ-a nije mu bio alibi, nego ona kap koja je prepunila čašu, a nesretne su okolnosti htjele da je u samo nešto više od tri mjeseca HRZ izgubio četiri vrhunska pilota. Jednog mladog 25-godišnjaka i trojicu koji su trebali još godinama prenositi svoje iskustvo i znanja ostalima. Nije ovo prva Krstičevićeva ostavka, nudio ju je tijekom mandata više puta, a za neke javnost niti ne zna. Neopozivu je ostavku dao u srpnju 2017., nakon što je predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović s puta u inozemstvu iz Austrije dovela u pitanje angažman HV-a u gašenju katastrofalnog požara koji je pogodio Split i okolicu, kritizirajući HV da nije pravodobno reagirao.
Krstičević, koji se i osobno bio uključio u gašenje tog požara, pukao je duboko razočaran i povrijeđen takvom reakcijom predsjednice, dao je ostavku i otišao na jednotjedni odmor kamo ga je poslao premijer Andrej Plenković. U tim je trenucima Krstičević bio jedan od najpopularnijih ministara Plenkovićeve vlade i premijer je brzo dao do znanja da ga se ne želi riješiti. I tada se uključio za svakog hrvatskog vojnika i časnika koji je sudjelovao u Domovinskom ratu najveći autoritet, general Ante Gotovina, koji je Krstičeviću baš putem Večernjeg lista poslao jednostavnu poruku: "Razumijem Krstičevića i podržavam njega i njegovu odlučnost, bez obzira na to kakva njegova odluka bila, no nije vrijeme da ode. Čeka ga još posla." I stvarno, par dana iza toga Krstičević se vratio na posao, a sljedećih nekoliko tjedana Plenković nikud nije išao bez Krstičevića, svog tankoćutnog ministra.
GALERIJA U padu školskog vojnog aviona poginula dva pilota
Kada je došao na mjesto ministra, Krstičević je imao dva velika cilja koja je postavio kao temelj, odnosno biti ili ne biti njegovog mandata. Povratak HV-a u gradove koji su geostrateška središta poput Sinja, Varaždina, Ploča, Pule i simbola hrvatske državnosti i borbe Vukovara. Taj je posao koji je i od profesionalnog i od političkog značenja Krstičević odradio savršeno. Kao što je vratio i poljuljano dostojanstvo pripadnicima HV-a, a i podigao im je i plaće i standard. Drugi, najznačajniji posao kojeg je želio odraditi u svom mandatu i po tome ostati zapamćen bila je konačna nabavka nove borbene eskadrile za HRZ. I na tom poslu je Krstičević izgorio. Godinu i pol dana on i cijela njegova ekipa trudili su se dovršiti taj posao stoljeća za HV, odabran je izraelski F-16 Barak, vremešni, ali izrazito moćan avion, čije su sposobnosti toliko velike da je Krstičević bio uvjeren kako će upravo HRZ imati najmoćniju eskadrilu na jugoistoku Europe.
No, kada je mislio da je sve riješeno, nakon što je čak organizirao dolazak Baraka da uveličaju Dan pobjede i proslavu Oluje u Kninu, što je šokiralo mnoge, a ponajviše srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića, posao je propao. Blokada je stigla iz SAD-a, što je bilo gotovo morbidno s obzirom na to da je Krstičević i kao američki đak i kao čovjek koji je najviše u životu vjerovao u savezništvo s Amerikancima, sada morao upravo od tih prijatelja primiti najžešći udarac u karijeri. Neka obećanja pokazala su se kao zavaravanja, a Krstičević i Hrvatska upali su zbog nabavke 12 starih aviona u koloplet političko-gospodarskih odnosa SAD-a i Izraela. Nakon toga ministar je bio izložen brojnim kritikama od oporbe, ali i od javnosti koja ga je stala ismijavati, što ga je posebno pogodilo. Nakon tog fijaska Krstičević više nije bio isti čovjek. No, gurao je dalje. Posljedice su za njega ipak bile velike jer kada je nakon pola godine nastavljen posao oko nabavke borbene eskadrile, za Krstičevića tu više nije bilo mjesta. Odlukom premijera posao je preuzelo tzv. međuresorno povjerenstvo u kojem su od 16 članova samo četiri bili iz vojske, a Krstičević nije bio među njima. Već tada su mnogi pomislili da je tada trebao dati ostavku, pogotovo što se brzo ispostavilo da će Plenkovićevo povjerenstvo biti sporo i nedostižno, no tada to zbog ponosa Krstičević nije uradio. Početkom 2020. već je bilo malo onih optimista koji su vjerovali u ovu nabavku.
VIDEO Krstičević, Šundov i Križanec o padu vojnog helikoptera kod Zlarina
Bila je još jedna epizoda, ona s imovinskim karticama, kada su i njemu otkrili da je prikazao "smanjenu" kvadraturu svoje vikendice, pa je i tu bio spreman politički odgovarati, no nije bilo ozbiljne opasnosti da će tu epizodu okončati izlaskom iz vlade. U zadnjoj godini svog mandata Krstičević se politički aktivirao, pred odlučne je unutarstranačke izbore u HDZ-u stao uz Plenkovića, vodio mu je i kampanju i završio je u pobjedničkom timu.
No, stanje u HRZ-u počelo se komplicirati, ne samo zato što je borbeni dio HRZ-a spao na tri-četiri operativna MIG-a 21, pa je Krstičević morao dogovarati da nam po potrebi u zaštitu neba ulete mađarski i talijanski zrakoplovi, nego je počeo i niz afera koje su pogodile 93. krilo u zadarskoj zračnoj bazi u Zemuniku. S neugodnim pojavama nediscipline, privatiziranjem letova Krstičević se obračunao nizom smjena od vojnog policajca na ulazu u bazu do zapovjednika baze i HRZ-a, no tada je uslijedio još tragičniji niz. Prvo su u siječnju na trenažnom letu stradala dva ponajbolja helikopterska pilota Kiowa, da bi se sada u istoj zračnoj bazi dogodila jednaka tragedija u kojoj su stradala još dva pilota. Premda odgovornost objektivno na Krstičeviću i nije, očito je osjetio da će mu ljudi zbrajati i reći 'ti si ministar koji je izgubio četiri pilota u tri mjeseca'. Sada oni koji ga znaju dvoje oko toga hoće li ga Plenković uspjeti povratiti, no objektivno on je to svoje pravo na povlačenje ostavke već ispucao. Ako se ne predomisli, njegova ostavka jest moralni čin i na tome njegovi prijatelji gaje nade da to ne znači i njegov rastanak s politikom. Čak drže da mu može koristiti i da je njegovo mjesto na čelu 10. izborne liste na parlamentarnim izborima. Drugi će, pak zaključiti da je činom podnošenja ostavke iz moralnih razloga Krstičević postao neupotrebljiv i kao Plenkovićev izborni džoker. Mnogi će sada žaliti što ostavku nije ipak dao kada je vidio da zapinje s drugim pokušajem nabavke aviona, jer bi to onda bila prava poruka i možda bi se stvari pomakle s mrtve točke.
Mislim da je Krstičeviću već dosta. Pogibija dvojice pilota nakon slične pogibije dvojice iz helikoptera je samo povod. Naravno da se helikopterima ne ide u lov na divlje svinje. Ne prevoze se dileri droge, s teretom ili bez. Ne vozi se neposredno iznad morske površine poput nediscipliniranih pilota helikoptera jer se vizualni osjet pilota za visinu gubi pri gledanju u morsku površinu. Mladost i ludost bili su svugdje loša kombinacija za sigurnost letenja. U ovom slučaju trenažnog aviona treba prvo ispitati što je kapetan zrakoplova razgovarao s kontrolom letenja, to je ostalo negdje zapisano i to treba pregledati. Isto, ima li kakvih zapisa radarske slike iz koje bi bilo moguće ustanoviti visinu i eventualno brzinu. I naravno, tehnički pregledati avion, posebno uređaje koji kontroliraju rad motora. A Krstičević je svoje već odavno dao. Vidi se da ga je život iscrpio, nema više energije u njemu. Pustite ga u mirovinu, zaslužio je konačno i to.