Na ulazu u Kladnik, tik uz Kumrovec, "najpoznatije selo na svijetu", nalazi se nekad slavna Politička škola Saveza komunista Jugoslavije "Josip Broz Tito". Otvorena 1981. godine s ciljem da iznjedri buduće partijske kadrove, ova masivna zgrada bila je simbol moći i ideološke usmjerenosti tadašnje SFRJ. Prolazili su ondje mladi komunisti iz cijele zemlje, dok su im predavanja držala imena poput Milorada Pupovca i Boruta Pahora.
Danas, međutim, velebno znanje, ukupne površine 26.285 četvornih metara, više ne nosi teret ideologije. Ruševina, koja je preživjela više od četiri desetljeća, odavno zjapi prazna i tek je blijeda uspomena na sustav koji je iščeznuo početkom '90-ih godina. Kad smo početkom rujna kročili kroz glavni ulaz, prvo nas je pozdravio zvuk lomljenja stakla pod nogama, dok se kiša kroz rupe na krovu, s kojeg je pokraden bakreni lim, slijevala niz hodnike. Ključeve nismo imali, ali ih nismo ni trebali – sva vrata su razbijena, a ulaz je slobodan, no samo na vlastitu odgovornost.
Nekada je tu vrvjelo životom: kroz kinodvoranu odjekivali su govori i ideološke lekcije, dok su studenti raspravljali u radnim kabinetima ili se okupljali u blagovaonici s terasom. Velika sportska dvorana sa svlačionicama bila je mjesto za rekreaciju, a hodnici su spajali zbornice, biblioteke i učionice koje su pripremale nove naraštaje za budućnost u Partiji.
Posebno je sablasno danas hodati kroz hodnike među spavaonicama. Oko 140 soba, koje su nekoć bile dom mladim političarima u usponu, sada je prekriveno slojem smeća i prljavštine. Zidove, osim plijesni, krase grafiti, dok na skliskom podu leže stare novine iz 1998. godine. Na vratima soba i dalje vise naljepnice podijeljene tijekom blagoslova kuća, koje evociraju uspomene na prošla vremena. "S Kristom u novo tisućljeće", poruke su ostavljane izbjeglicama koje su ovdje boravile od 1992. do 2000. godine.
VEZANI ČLANCI:
Od tada se ujedno traži i rješenje za ovaj objekt. Politička škola, ili danas Hotel Zagorje, nalazi se u vlasništvu Ministarstva graditeljstva, prostornog uređenja i državne imovine Republike Hrvatske, koja se, kazuje nam načelnik Općine Kumrovec Robert Šplajt, prema zgradi odnosi kao maćeha, a ne majka. "Razne državne agencije trebale su se time baviti, no do sada ništa nije urodilo plodom. Čak smo tražili da nam država bez ograničenja preda ovaj objekt kako bismo ga mogli staviti u funkciju, ali sada to nije moguće. Država ga je označila kao strateški bitan, a devastacija je svakom godinom sve veća...", kazuje nam Šplajt, u čijem se tonu čuje jasno razočaranje, ali i neka vrsta mirenja s činjenicom da se konkretni potezi, ako ih uopće bude, neće pojaviti tako skoro.
Šplajt je uvjeren da bi se situacija mogla lako riješiti – prebacivanjem odgovornosti na lokalne zajednice. "Da mi time upravljamo, sigurno bi se sve brže išlo", govori čovjek koji svakodnevno promatra zgradu kako polako, ali sigurno, propada. Ne misli da bi rješenje trebalo tražiti na razini županije. "Lokalne zajednice bi takve objekte mogle staviti u funkciju, i to bi koristilo ne samo nama nego i cijeloj državi", dodaje.
Dok on predlaže ovaj pristup, Ministarstvo za Večernji najavljuje promjenu: prema novom Zakonu o upravljanju nekretninama i pokretninama, odgovornost za budućnost ove zgrade uskoro će prijeći na Krapinsko-zagorsku županiju. Drugim riječima, država neće predati upravljanje lokalnim zajednicama, kako Šplajt priželjkuje, nego će ga zadržati u svojim rukama – samo na nešto nižoj razini, na razini županije.
Danas bismo možda mogli izbjeći ovakve rasprave da se 2019. godine realizirala ambiciozna ponuda investitora iz Kine. Tada je sve izgledalo obećavajuće; akontacija je bila uplaćena, a pregovori su bili u punom jeku. Međutim, kao što to često biva s velikim planovima, sve je za tren propalo. "Tada je rečeno da je kineska vlast zabranila sve inozemne investicije, a jesu li to pravi razlozi, ne znamo. Nažalost, izgubili smo svaki kontakt s tim ljudima", priznaje Šplajt. "Od tada nismo imali ozbiljnog zainteresiranog kupca, a objekt i dalje stoji." To nam je potvrdilo i Ministarstvo. "Trenutno nemamo zaprimljenih iskaza interesa za raspolaganje predmetnom nekretninom. Ujedno, ona se ne može darovati za komercijalnu djelatnost."
Zašto novih investitora nema, kompleksno je pitanje. Jedan od faktora možda je i cijena. Zadnja postavljena iznosi približno milijun i pol eura. "Za tako veliki prostor to nije previše", smatra Šplajt. "Radi se o 13,5 tisuća kvadrata s punim priključcima, a samo projektiranje takvog objekta koštalo bi više od toga. Dakle, i cijena bi se riješila samo kada bi komunikacija bila jednostavnija. S Ministarstvom to traje mjesecima i godinama."
Načelnik već sada, bez investitora na vidiku, otvoreno razmatra budućnost te zgrade. "Imamo ambiciju da taj prostor pretvorimo u dom za starije i nemoćne", ističe za Večernji, naglašavajući sve veće potrebe Republike Hrvatske za kvalitetnim smještajem za starije građane. "Iako zgrada izgleda devastirano, njena statika je izvanredna, čvrsta poput betona koji nikada neće propasti", objašnjava. Dublje se potom osvrće na potencijal koji zgrada nudi. "Zamislite koliko bi ljudi ovdje moglo raditi, koliko bi ljudi moglo biti smješteno. Riječ je o ogromnom potencijalu i država bi se trebala uključiti."
S time se slažu i turisti koji, privučeni zagonetnom ruševinom, dolaze u obilazak Političke škole. Mnogima je teško shvatiti kako je Općina dopustila da ovakva građevina propada pred njihovim očima. "Zar ne mogu ništa učiniti?!" pitaju se, nesvjesni složenosti situacije. A kada se ti znatiželjni posjetitelji odvaže zakoračiti u današnji Hotel Zagorje, to čine isključivo na vlastitu odgovornost. Ruševina je potpuno nezaštićena – bez ograda i upozorenja o opasnosti. Iako rizik postoji, srećom, dosad nije bilo prijavljenih nesreća.
FOTO Alcatraz na Jadranu: Pogledajte kako danas izgleda Goli otok, zloglasna Titova kaznionica
Prenamjeniti u zatvor i unutra spremiti sve koji su prošli tu školu zajedno sa predavačima. Možda bi nam onda napokon krenulo?