Velikosrpski projekt je projekt Srpske pravoslavne crkve od njenog postanka 1919. godine. Od tog vremena plan SPC je posrbljivanje istočnopravoslavnih vjernika bivše Austrougarske, Zato se i zvao "Mitropolit zagrebačko-ljubljanski i vascele Italije". Prije WW1 to su radili sa Bugarima, Vlasima, i Grcima , Makedoncima i na teritorijama oko Niša. Večinom su uspjeli osim u Crnoj gori, ali rade i dalje.

Ne smije se zaboraviti da Milošević nije pao zato što je ratovao sa susjedima već zato što je te ratove izgubio. Projekt Velike Srbije nije ostvaren, ali nije mrtav. Doživljava određenu transformaciju i prilagodbu kontekstu, ali je prisutan i too ne samo u glavama vodećih političara u Srbiji, već i kod većine građana i znanstvene zajednice oko SANU, a posebno Srpske Pravoslavne Crkve koja također snosi odgovornost za zločine počinjene 90-tih od raznih srpskih vojski i paravojski u Hrvatskoj, BiH, na Kosovu i stvaranje kaosa u Crnoj Gori. Velika Srbija nikad nije bila manja. To je rizik promašene i bolesne stoljetne politike. Ne treba se zavaravati, postoje teritorijalne pretenzije i prema Hrvatskoj. Čeka se novi povoljan povijesni trenutak. To Hrvatska ne smije zanemariti. Treba pratiti što se događa i raditi na jačanju sustava obrane i strateških savezništava. Ne mogu se zaboraviti izjave iz 90-tih da je "Srbija od Atlantika do Tibeta". "Srpski svet" je samo inačica ideje o Velikoj Srbiji. Što bi bilo kad bi npr. Albanci proklamirali "Albanski svijet" i Turci "Turski svijet". Jedan je pametan čovjek rekao:"Kad bi glupost boljela ljudi bi vrištali do neba."

Naravno da je projekt aktivan, samo se prilagođava međunarodnoj situaciji. Glavni akteri projekta su SPC, vodstvo Srbije i satelitskih zemalja, srpske udruge i stranke, kultura, industrija zabave i mediji. To je i više nego dovoljno.