Grčku razapinju komentatori, propovijedaju kako se dugovi moraju vraćati, uspoređuju je s prezaduženim domaćinstvom, kao da je to zaista usporedivo, pa bi onda kućanice mogle voditi nacionalne ekonomije. U njemačkom tisku čak su prozvani i grčki brodari jer ne moraju plaćati porez na dobit iako se taj porez u brodarstvu gotovo nigdje ne plaća, pa ni u Njemačkoj, gdje su poreznim olakšicama doveli do toga da je brodova sad previše na svjetskom tržištu.
U Grčkoj zapravo nije riječ o tome da oni dug ne žele vraćati, nego o tome da im, uz program rigorozne štednje, bruto dohodak pada godinama. Na početku krize grčki je BDP bio 341 milijardu dolara, a 2013. je bio sto milijardi dolara manji! Tako i dug postaje sve teži, s perspektivom da se ne otplati nikad. Ako su banke pogriješile u procjeni kreditne sposobnosti Grčke, je li previše heretički reći da bi možda i te banke morale snositi neke posljedice, kao što posljedice za svoje odluke snose drugi investitori?
Čini se da je vrijeme za neku vrstu Marshallova plana za Grčku. Dok su europske pobjednice 1945. gledale kako da odvuku tvornice iz pobijeđene Njemačke, SAD je poduzeo možda najvažniji korak u ekonomiji 20. stoljeća, pomogao Njemačkoj da postane ekonomska velesila. I stup liberalnog, demokratskog svijeta. U Grčkoj, pak, Tsiprasovoj bi se propasti najviše radovala nacistička Zlatna zora
>> Sastanak Eurogrupe raspao se bez kompromisa o Grčkoj
U proljece 2008 dosao ja u Grcku u Atenu i razgledam ja grad, ogladnio i trazim neki restoran da nesto rucam. Necete vjerovati, od toliko atenskih restorana ni u jednom nisam mogao naci mjesto za nas 4. Ne od turista, nego od Grka. Zene su im sve bile u Gucci, Armani, Versace,....a likovi ko manekeni sa zutarom oko vrata. Kad sam to bio vidio, bilo mi je jasno da je to vrhunac. Uopce mi nije zao tih snobova, pa vozaci vlakova podzemne zeljeznice su znali izaci sa godisnjom placom od 100 000 eura????