Kakva je budućnost naših župa i mogu li opstati ovakve kakve su danas? Sve upućuje na to da će se na tome polju dogoditi znatne promjene. Barem u jednom dijelu njih. Neke naše otočne, ali i manje župe u svim biskupijama, problem nam, naime, dovlače na prag. Bacimo li letimičan pogled na okruženje, zaključit ćemo da nas čeka sudbina slična njihovoj.
U Njemačkoj i Austriji postoji praksa da se zbog manjka svećenika župe spajaju i povjeravaju jednome župniku te da redovnice i laici preuzimaju neke pastoralne obveze, a sve češće i redovnice, a achenski biskup Walter Mixa u izvješću mjerodavnoj vatikanskoj kongregaciji upozorava da se već sada mora računati s time da u svakoj takvoj župi bude organizirano bogoslužje, sve ako euharistiju ima i jednom mjesečno. Bečki teolog Paul Zulehner misli da bi se u takvim župama za organizaciju pastorala trebao postaviti vjernik laik.
On bi ga nazvao "povjerenikom" za pastoral kojega bi birala župna zajednica. Taj bi povjerenik, kaže Zulehner, jednog dana mogao biti zaređen za đakona, a "ako nas Duh Sveti ne spriječi u tome", i za svećenika. Prema Mixi, problem povlači za sobom i pitanja "gladi" za euharistijom pa bogoslužja ne bi smjela biti "skraćene euharistije" ili pak prostor za liturgijske eksperimente, već prava liturgija Crkve. Riječ je o krupnim pitanjima i nije nemoguće da se u dogledno vrijeme i mi njima bavimo više nego sada.
