Posjetitelji i stanovnici Zagreba imaju na raspolaganju prekrasnu oazu prirode za planinarenje. Medvednica ili Zagrebačka gora je planina smještena sjeverno od Grada Zagreba. Najviši vrh Medvenice je Sljeme, visine 1033 metra. Prvi put se spominje u povijesnim dokumentima 1209. godine pod latinskim nazivom Mons Ursi (hrvatski Medvjeđa planina). Skoro cijela površina planine je pošumljena i bogata vegetacijom, a zapadni dio Medvednice je proglašen parkom prirode. Uz šume, rasprostranjene su i cvjetnice - šafran, biskupska kapica, veprina, jaglac, kranjski i crveni ljiljan, visibaba, kao i božikovina, ... a od životinjskog svijeta nije rijetkost sresti daždevnjake, ježeve, divlje svinje ili srne, a nešto rjeđe protrči i divlja mačka, lisica, kuna i lasica.
Prijedlog za planinarski izlet Medvednicom bi bio stazom od crkve Sv. Roka u Šestinama te šetnja poučnom stazom Miroslavec (staza #13) do Kraljičinog zdenca i dalje preko “Grafičara” prema Sljemenu. Stazu je izgradio Miroslav Kulmer (obližnji Kulmerovi dvori) po kojemu i nosi naziv, a uspon je lagan i uz par poučnih ploča o prošlosti Medvednice prati tok potoka Kraljevec. Staza počinje kod parkirališta PP Medvednica u neposrednoj blizini restorana te prolazi desno od drvenog planinarskog skloništa „Miroslavec“. Na par mjesta staza prelazi preko drvenih mostića preko potoka Kraljevec sa lijepim pogledima na njegove slapiće. Za otprilike 45min lagane šetnje dolazite do izvora Kraljičin zdenac u blizini kojeg ima nekoliko drvenih klupa i mjesta za odmor uz žubor potoka i izvor svježe pitke vode. Nakon odmora možete krenuti Sljemenskom cestom kratko nizbrdo do ulaza u planinarsku stazu 1M. Zatim uzbrdo stazom, prateći par serpentina, za 10tak minuta dolazite do križanja sa stazom #12 na kojem se možete spustiti na utvrdu Medvedgrad ili nastaviti prema vrhu Medvednice. Utvrda Medvedgrad je sagrađena u 13. stoljeću na jednom od vrhova Medvednice - Mali Plazur (579 m), a služila je za obranu Kaptola i biskupskih posjeda. Za spuštanje do Medvedgrada i povratak na križanje planirajte dodatnih 45-55 min. Od križanja, dobro označena staza 1M nas dalje vodi uistinu blagim i laganim usponom duljine oko 2 km prema planinarskom domu „Grafičar“, a povremeno se otvaraju lijepi vidici na zapadni dio Zagreba i Samoborsko gorje. Staza postaje strma tek zadnjih 200-tinjak metara u neposrednoj blizini „Grafičara“ gdje se nalazi rudnik „Zrinski“ koji vrijedi razgledati. Oko „Grafičara“ ima nekoliko drvenih klupa i mjesta za odmor, a može se naručiti planinarsko jelo i piće za okrijepu. Planinarska staza #26 dalje vodi prema vrhu Medvednice i prolazi podno vrha Malo Sljeme (959 m) na kojem je sagrađen Dom Crvenog križa, potom preko Ženskog sedla i oko hotela “Tomislavov dom” prelazi se preko parkirališta i kratkim usponom prema vrhu Medvednice – Sljeme (1.033 m) na kojem je TV toranj i par ugostiteljskih objekata. S tog mjesta je lijep pogled prema sjeverozapadu i zapadu. Lijepo se vidi dobar dio Hrvatskog Zagorja, a kada je dobra vidljivost i Slovenija. Ukoliko imate još želje za istraživanje Medvednice, dalje se možete uputiti preko žičare do „crvenog spusta“ od kuda se otvara pogled prema prema Ravnoj gori, Strahinjčici i Ivanščici. Preko Činovničke livade prolazeći pored planinarske kuće „Junac“ se možete spustiti prema Leustekovoj stazi i autobusnoj stanici pored Šumarskih jaslica. Ukoliko stazom #26 nastavite iznad pl. kuće Junac prema kapelici Majke Božje Sljemenske, Kraljice Hrvata, i dalje slijedeći Stepinčev romarski put, stižete do planinarskog doma Puntijarka na Sljemenskoj cesti. Ta šetnjica od Sljemena do Puntijarke je lagana i izuzetno blaga (osim kratkog spuštanja do „Junca“) i duga je oko 2 km. Kod „Puntijarke“ je odmorište sa drvenim klupama, a neposredno iznad je autobusna stanica za povratak u Šestine. Ako želite nastaviti preko ceste pa stazom 1M a potom stazom #26 oko 1.5 km do prijevoja Hunjka, doći ćete na lijepu livadu sa pogledom na Zagorje i Sloveniju pored koje je planinarska kuća „Mala Hunjka” i autobusna stanica.
Za odabir opreme koju nosimo na planinarski izlet, bilo da idemo sami ili uz vodiča, bitno je imati informacije o predviđenoj duljini trajanja hodnje, vrsti terena koji posjećujemo, vremenskim uvjetima koji nas očekuju, te biti kondicijski i mentalno spremni za takav izlet i imati adekvatnu opremu. Na svaki izlet nosimo dovoljnu količinu vode, naglavnu svjetiljku, komplet prve pomoći sa astro-folijom, a u setu osobne opreme jako je dobro imati i nožić ili multifunkcijski alat, šibice/upaljač, pribor za preživljavanje, vlažne maramice, te kompas, zviždaljku i zemljovid.
Protea-sport nudi različite bočice, bidone i mijehove za vodu, naglavne svjetiljke, i to je nešto što uz , uz napunjen mobitel za poziv u pomoć u slučaju nezgode obavezno moramo imati na svakom izletu. Za nešto naprednije i one koji su češće u prirodi, i zanimaju ih detalji o usponu, pređenim kilometrima, potrošenim kalorijama dobro je imati pametni sat s GPS lokatorom.
Obuća za kretanje u planini treba biti udobna, štititi nas od vlage kao i od ozljeda, i ne smije proklizavati. Kako bi poštedili noge od žuljeva, uz dobru obuću, važno je imati i kvalitetne čarape. Za planinarenje biramo odjeću koja se brzo suši, dobro odvodi vlagu s tijela i regulira toplinu tijela a postoji i antibakterijska odjeća koja eliminira neugodne mirise. Kako se vrijeme u planini brzo mijenja, gornji sloj odjeće mora biti nepropustan za vodu i vjetar, a također je dobro da je odjeća od materijala izdržljivih na oštećenja. Tako hlače za planinarenje ne smiju biti pre uske niti pre široke, i imaju ojačane dijelove na mjestima koja su više izložena naprezanjima i habanju pri kretanju u planini. Kvalitetan šuškavac ili vodootporna jakna je lagan komad opreme i dobro će nas zaštititi od kiše na izletu u planinu, a možemo ju upotpuniti i flis ili softshell jaknom te koristiti i kod vožnji biciklom kad vrijeme nije sunčano i vedro. Nosimo i pokrivalo za glavu (primjereno godišnjem dobu i podneblju) pa su kapa, šilterica, buff također dio planinarske opreme. Naočalama štitimo oči od sunca, a u planini je dobro imati i rukavice, čak i u ljetnim mjesecima. Za bavljenje sportom ili boravak u prirodi uvijek je dobro imati u ruksaku nešto s visokim energetskim vrijednostima i duge trajnosti pa koristimo proteinske pločice, energetske gelove i čokoladice.
Odjeću, opremu, vodu i hranu nosimo u naprtnjači ili ruksaku, a dobro je imati i navlaku za ruksak koja će dodatno zaštititi naše stvari od vlage, i sačuvati vodoodbojnost ruksaka. Za jednodnevne izlete dovoljan je ruksak veličine 30 litara, dok za zimske i višednevne hodnje trebamo nešto veći ruksak. Veliki broj ruksaka podržava sustave za hidrataciju (mijeh+crijevo) a to je praktično ako ne želimo stalno skidati ruksak kako bi smo unijeli dovoljno tekućine.
Planinarski štapovi nisu obavezna planinarska oprema ali uvelike olakšavaju kretanje, štede koljena kad nosimo teži ruksak i kod dužih hodnji i pomažu nam kod održavanja ravnoteže. Višedjelni “teleskopski” štapovi su praktični su jer su lagani, sklopivi, i mogu se spremiti na ruksak bez zauzimanja puno prostora. Cjelokupan popis opreme za planinarenje koji možete koristiti kao podsjetnik je niže na slici, a stručnjaci iz Protea-sport pružit će vam stručne savjete i pomoći kod odabira kvalitetne opreme za planinarenje.
