abakus Ok,. ti misliš tako. Ja mislim da je razbojnik (pljačkaš s oružjem u ruci) oteo od još većeg rabojnika. A oteti otimaču nije grijeh. I sad, zamislimo da sam ja taj razbojnik koji u pljački oteo novac. Bi li. Bi li bi se ja za to djelo ikad pokajala? Ne bi. Jer ne mislim da je grijeh. Ti misliš da je. Neka si u pravu. Dakle, ja bi završila u paklu jer se ne mogu pokajati za grijeh. Jer ne vidim da je otimanje novaca od pohlepnih bankara grijeh.

abakus Ne radi se o bankama. Radi se o tome da svaki čovjek ima svoje mjerilo što je grijeh. I ako za nešto ne smatra da je grijeh ne može se pokajati. Novac u banci je novac štediša, ali jei je i osiguran. Pa štediše neće ostati bez novca koji je otuđen oružanom pljačkom. Kad bolje razmislim, mislim da neće ostati ni banke, ostati će osiguravajuće kuće. Banke su osigurane kod osiguravajućih društava. Ali opet naglašavam - bit je u tome što razni ljudi imaju razne poglede na to što je grijeh. Ponekad je situacija jednostavna, kao u primjeru što si ga ti naveo, ali život je kompliciran i puno puta nije lako razlučiti.

Da, samo što banke u pravilu ne pljačkaju mirni ljudi koji su nepravedno našli u teškoj situaciji, već je najčešće riječ o ljudima kriminalnog mentaliteta i ponašanja. I ne pljačkaju zato što su sami žrtve nepravednosti sustava, već zato da bi si priuštili ono za što nemaju namjeru raditi ili da bi se izvukli iz neke situacije u kojoj su se sami kao predatori našli u zamci.