Ragnar Frisch centra za ekonomska istraživanja u Oslu temeljem istraživanja na 730.000 Norvežana dokazao je da prvi put otkad se rade testovi inteligencije ne vidimo rast, već znatan pad kvocijenta inteligencije. Istraživanje je privuklo pozornost jer dokazuje dramatičnu promjenu Flynn efekta koji pretpostavlja da će zbog boljih uvjeta života IQ rasti. Ovi rezultati, ali i slični mjereni nešto ranije u Engleskoj, suprotstavljeni su generalnom stavu da su mladi napredniji, a generacije sve inteligentnije. Rođeni u mojoj godini (1991.) imaju pet bodova niži kvocijent inteligencije nego rođeni 20-ak godina ranije.
Dok će cinici u ovom pronaći dovoljno materijala za komentare o glupljim mladim generacijama, činjenica je da test, nastao prije 100 godina u posve drugim uvjetima, ne možemo jednako primjenjivati. Upravo u posljednjih 30-ak godina dogodio se razvoj digitalne tehnologije koja nije postala samo oruđe već i dio našeg razmišljanja. Banalno i neutemeljeno je reći da oslanjanjem na uređaje i aplikacije gubimo potrebu za razmišljanjem, štoviše, usudila bih se reći da je rezultat suprotan. Mogućnost da zadatke poput snalaženja u prostoru i dobivanja faktografskih informacija obavlja uređaj ostavlja beskrajno puno prostora za napredak u kreativnom razmišljanju. Podaci su danas nešto dostupno, nešto što downloadamo, nisu privilegija odabranih niti mučenje kroz beskrajno memoriranje. Argumente za zaglupljivanje nije teško pronaći samo jednom pretragom na Googleu.
Dok su uređaji, a pogotovo internet, olakšali pristup informacijama, dali su i platformu onima koji bi bili marginalizirani. Zato vidimo polemike oko boja haljine pod određenim svjetlom ili napuhavanja usana po uzoru na jednu od Kardashianki. To nije nova pojava, trolova je uvijek bilo, samo ih je internet naglasio. U posljednjih 40-ak godina u kojima je i izmjeren pad inteligencije, generacije su dale mobilni telefon, umjetnu oplodnju, magnetsku rezonancu, GPS. I Netflix. Izazovi prošlih generacija više ne postoje, što ne umanjuje uspjehe, rad, pa ni inteligenciju modernih. Uostalom, cijela povijest je zapis o nezadovoljstvu starijih generacija mlađima.
Kao što i znanstvenici koji stoje iza norveškog istraživanja polemiziraju, set vještina potrebnih za opstanak i napredak danas nepomirljiv je s prethodnim generacijama gdje su promjene uvjeta života unutar jednog desetljeća bile neznatne. Baš zbog toga bi i testovi inteligencije trebali biti prilagođeni uvjetima u kojima odrastaju mlađe generacije. Dajući prednost formalno naučenom, zanemarujemo moderno okruženje koje iziskuje drugačiju vrstu edukcije baziranu na eksperimentalnom, potičući povezivanje informacija umjesto njihova pamćenja. Bez potrebe za dodatnim obrazlaganjem, samo bih napomenula da je spomenuto istraživanje napravljeno na 730.000 – muškaraca.
Pogledajte kako maturanti slave svoj naluđi dan:
A zgodna je ova Adriana