Priče o masonima nikada nisu prestale intrigirati. Uz slobodno zidarstvo kod nas se uvijek upleću i podsjećanja na značenje i utjecaj masona na povijest Hrvatske u posljednjem stoljeću.
Nakon teksta kolege Davora Ivankovića u nedjeljnom Večernjem listu, znatiželja će se kod čitatelja najvjerojatnije još umnožiti. Napose o ulozi masona u stvaranju prve Jugoslavije. Uglavnom se i danas kao i nekoć uz masone povezuje tajnovitost, moć i utjecaj na važne društvene događaje, pa i na presudna politička, gospodarska i kulturna zbivanja i u svijetu i u Hrvatskoj. Uz to se uglavnom lijepi i prikrivena hrvatska zebnja o masonima koji s Hrvatskom nešto opet planiraju.
U Hrvatskoj postoji zbog povijesnih nedoumica i mnoštvo predrasuda prema slobodnim zidarima. Rašireno je i mišljenje da su Hrvate u prvu državu južnih Slavena uveli upravo masoni. Činjenice tome ne protuslove, dapače. Hrvati, članovi Jugoslavenskog odbora, uglavnom su bili masoni. Zapravo, masonima nisu bili samo Frano Supilo i Ante Trumbić. U Hrvatskoj kontinuitet slobodnoga zidarstva ide i kroz prvu i kroz drugu Jugoslaviju, pa nema razloga ne vjerovati da organiziranih masona nema i danas. Masona je bilo i u NDH. Egzemplaran je bio ustaški “vojskovođa” Slavko Kvaternik koji je, kako se priča, u “bratstvo” primljen još kao mladi časnik glasovite Glinske pukovnije.
Zajedničku su jugoslavensku kraljevinu masoni stvorili, dok su u komunističkoj Jugoslaviji, premda zabranjeni, tajnovito egzistirali. Najupečatljiviji je primjer toga kontinuiteta književni nobelovac Ivo Andrić. Iako je pripremio Trojni pakt koji je Kraljevina Jugoslavija potpisala s Njemačkom Adolfa Hitlera, Andrić je u Titovoj Jugoslaviji, koja je veličala svoj antifašizam, postao prvim predsjednikom Saveza književnika Jugoslavije!
Još prije toga postao je čak i članom Titove komunističke Partije! Titovi su komunisti i njihove tajne službe o Andriću sve sigurno znali, pa i to da je mason. Usprkos svemu tome, Andrić je bio i poslanik Savezne skupštine Jugoslavije kad je 1961. dobio je Nobelovu nagradu. Tito je žalio što nagradu nije dobio, njemu ideološki bliskiji Miroslav Krleža, nego, eto, ideološki mu nesukladni Andrić.
U Titovoj Jugoslaviji slobodno zidarstvo nije bilo javno dopušteno, premda se zna da je i najbliži Titov suradnik, Moša Pijade, bio mason. Čak se i za samog Tita špekuliralo, a i još se nagađa, da je i sam bio mason. Kao krunski dokaz za takvu tvrdnju uvijek se navodi da na njegovoj grobnici u beogradskoj Kući cvijeća nema nikakvih oznaka, pa ni crvene zvijezde petokrake.
Masona je bilo i u prvoj poratnoj Titovoj ideološki miješanoj vladi. Sigurno je da su masonima bili dr. Ivan Šubašić i Savo Kosanović. Prvi predsjednik Narodne skupštine Jugoslavije, dr. Ivan Ribar – također. I poznati je zagrebački odvjetnik dr. Ivo Politeo isto dokaz kontinuiteta hrvatskog slobodnog zidarstva. U monarhističkoj Jugoslaviji na tzv. Bombaškom procesu branio je mladog terorista Josipa Broza Tita, a u Titovoj autokratskoj državi na, od njegova režima montiranoga političkoga procesa, protiv zagrebačkoga kardinala dr. Alojzija Stepinca! Moguće je da je i u kasnijim partijskim vrhuškama bilo slobodnih zidara. O tome nije moglo biti nikakvoga javnoga govora dok god je postojao komunistički režim. Raspad Jugoslavije mnogima je bio znak da je zapravo oslabio utjecaj masona i da se srušila moć jugomasonerije. Samostalnost Hrvatske shvaćala se i još se shvaća kao opreka raspadu Jugoslavije. Zato će iz toga najvjerojatnije biti mnoštvo novih hrvatskih priča o masonima. Pogotovo nakon obnove ovdašnjih masonskih loža i najnovijega javnoga govora o hrvatskim masonima. I sam će taj javni govor sigurno dospjeti pod svojevrsni nacionalni sitnozor. Podozrenje i sumnje koji uvijek masone prate neće ni ovoga puta izostati. Hrvatski ulazak u EU iznova je otvorio i ulogu hrvatskih masona u tome. Svako delikatnije političko, gospodarsko ili kulturno pitanje, iznova će obnavljati i nedoumice o udjelu slobodnih zidara u svemu tome. Masonski kontinuitet u Hrvatskoj, jednako tajnovit, postoji odvajkada, a pogotovo u posljednjem stoljeću. Masoni su i danas misteriozni kao i uvijek. Jesu li pak i moćni kakvim ih se smatra?
