Protekli tjedan vjerojatno je bio ključan u recentnoj povijesti
gusarstva. Nakon nekoliko mjeseci zatišja, samo u nekoliko dana došlo
je do velikog preokreta na obalama Somalije. Sve je počelo s američkim
kapetanom Phillipsom, čiji su brod gusari prije gotovo dva tjedna
napali 260 nautičkih milja od obale Somalije. Posada je uspjela vratiti
nadzor nad brodom, a gusari su za taoca uzeli kapetana, koji se navodno
sam ponudio kako bi zaštitio posadu.
Sve do nedjelje bio je u rukama gusara, dok u specijalnoj akciji
američkih marinaca nije oslobođen, pri čemu su snajperisti usmrtili
trojicu gusara. Četvrti je preživio, i to je prvi put u modernoj
povijesti da SAD u pritvoru drži gusara koji je napao američke građane.
Samo nekoliko dana poslije somalski su pobunjenici ispalili raketu na
zrakoplov američkog kongresnika Donalda Paynea u trenutku dok je letio
iznad somalske prijestolnice. Bio je doputovao u Mogadishu u
ponedjeljak, gdje se sastao sa somalskim premijerom, a zatim i s
predsjednikom, razgovarajući upravo o gusarskim napadima u somalskim
vodama i o “načinu pomoći međunarodne zajednice somalskoj prijelaznoj
vlasti”.
Spašavanje kapetana
Oni koji su gledali Black Hawk Down (Ridley Scott, 2001.), vjerojatno
se sjećaju da je posljednji put situacija ovako alarmantna bila 1993.,
kada je poginulo 18 američkih vojnika, a SAD je doslovno protjeran iz
Mogadishua. Clintonova je administracija otad odlučila bitno smanjiti
svoju prisutnost u Trećem svijetu te preuzela svojevrsnu politiku
neupletanja, pa se tako, među ostalim, u međuvremenu dogodila i Ruanda
u kojoj je poginulo između 800.000 i milijun ljudi (a međunarodna
zajednica, baš kao i u slučaju Srebrenice, nije učinila ništa).
Sve do prije nekoliko dana, kada je SAD odlučio spasiti američkog
kapetana, ta je politika neupletanja još uvijek bila na djelu. Zato
neki komentatori ovaj događaj već sada proglašavaju prvim velikim
potezom Obame, koji je naglasio odlučnost SAD-a da se “zaustavi rast
gusarenja u toj regiji”. Nekoliko dana poslije, vlasnik talijanskog
remorkera koji su oteli somalski gusari, a na kojem je među članovima
posade i jedan Hrvat, rekao je da se divi američkoj operaciji kojom je
oslobođen oteti američki kapetan te da se nada sličnom spašavaju svoje
posade.
Foto: Reuters
Novinari, politički komentatori i generali u SAD-u toliko su
entuzijastični da već sada naglašavaju potrebu da se somalski gusari
poistovjete s teroristima. Još je potkraj prošle godine u Wall Street
Journalu objavljen članak pod naslovom “Zašto više ne vješamo gusare?”,
a prije samo par dana isti se časopis zalaže da jedini preživjeli iz
okršaja snajperista bude “prebačen u Guantanamo i zatvoren kao
‘neprijateljski vojnik’ ili kako god administracija Obame preferira
zvati teroriste”.
Jedan članak objavljen u Legal Affairs pod nazivom “Kako razmišljanje o
teroristima kao gusarima može pomoći da pobijedimo u ratu protiv
terora” već je 2005. godine anticipirao taj zanimljivi okret: ako su
teroristi isto što i gusari, onda su i gusari zapravo isto što i
teroristi. Kao i teroristi, gusari također imaju hibridni status u
zakonu, jer nisu obični kriminalci niti su državni subjekti, tako da se
na njih ne odnose ni domaći ni međunarodni zakoni. Međutim, ipak
postoji problem.
Prezreni na svijetu
Somalski gusari nisu teroristi iz najmanje dva razloga. Prvo, za
razliku od terorista, oni nemaju ideologiju poput islamskog
fundamentalizma – njihova jedina “ideologija” jest novac, a kada su
potkraj prošle godine oteli ukrajinski tanker s 33 sovjetska tenka,
gusari su ih odbili dati islamističkim fundamentalistima s argumentom
da će ovi samo pogoršati stanje u zemlji. Drugo, somalski gusari nisu
brutalni kriminalci, već neizbježan nusproizvod američke vanjske
politike. Naime, upravo je SAD sukrivac da od 1991.
Somalija živi u konstantnom građanskom ratu te da, prema procjenama
UN-a, gotovo tri milijuna Somalaca živi na rubu gladi. Da bi situacija
bila gora, upravo je SAD, uz pomoć europskih kolega, odlaganjem otpada
i nelegalnim ribarenjem uništio vode Somalije. U jednom od rijetkih
intervjua sa somalskim gusarima, jedan od njih kaže: “Ocean je naša
vlada. Nema zakona koji nam dopušta da otimamo brodove. Ali ono što nas
motivira jest život, jer mi smo ljudi koji smo živjeli od mora.”
Somalski gusari nisu “dobričine” ili novi antiglobalisti, ali oni
jednako tako nisu ni “teroristi”. Oni su prije “prezreni na svijetu”,
kako je narod Afrike još davno opisao Franz Fanon, jer jednostavno
pokušavaju preživjeti, i to posljedice u koje ih je uvalio Prvi svijet.
Da je situacija danas zabrinjavajuća potvrđuje i Hillary Clinton, koja
je prije nekoliko dana bila u Maroku, gorljivo skupljajući “saveznike”
za novi “rat protiv gusara”. Istodobno, SAD navodno već razmišlja o
napadanju gusarskih baza na kopnu, što bi doista moglo označiti
prijelomni trenutak nakon neslavne epizode iz 1993. Možda SAD gusare
uskoro doista uspije pretvoriti u nove “teroriste”, a Somaliju u novi
Bliski istok.
Što je pljačka broda prema pljački Prvog svijeta?
Pomalo neočekivano, osoba koja je (još u 5. stoljeću!) najbolje sažela pitanje somalskih gusara jest sv. Augustin, koji u svojoj knjizi De civitate Dei postavlja ovo pitanje: “Ako se ne drže pravde, što su kraljevstva nego velike pljačkaške bande? A što su pljačkaške bande nego mala kraljevstva?” Sv. Augustin navodi i slučaj zarobljena gusara koji je doveden pred Aleksandra Velikog. Kad ga je veliki vladar upitao što gusar misli pod time da “vlada morem”, ovaj mu je odgovorio: “Isto što i ti kada tvrdiš da vladaš čitavim svijetom; ali zato što ja to činim malim brodom, mene nazivate pljačkašem, a zato što ti to činiš velikim brodom, tebe nazivaju vladarem.” Nije čudno da je odgovor somalskoga gusara na pitanje zašto otimaju brodove veoma sličan tom gusaru iz 4. stoljeća prije Krista: “Ocean je naša vlada.” Možda je došlo vrijeme da se slavno Brechtovo pitanje “Što je pljačka banke u usporedbi s osnivanjem banke?” pretvori u: Što je pljačka broda u usporedbi s osnivanjem mornarice? Ili: Što je pljačka broda u usporedbi s pljačkama Prvog svijeta?
