“Povukao se u sebe. Nikad nije volio medije, no volio je društvo, prijatelje. Sad se s rijetkima viđa. Jako je smršavio. To je sigurno zbog živaca. Čedo Prodanović ga je optužio da je protiv Sanadera svjedočio kako bi spasio sebe.
Evo, sad je Sanader osuđen, a gdje je Robi? Vise mu još dvije optužnice nad glavom. Mogao bi u zatvor, poslovni ugled mu je uništen, tvrtke su mu propale, Dioki su preuzele banke i Turci, a još ga se svaki dan na naslovnicama proziva da laže i da je potrošio 5 milijuna eura. I tvrđi tipovi od njega bili bi u depresiji”, kaže jedan dobar poznanik riječkog tajkuna Roberta Ježića. Poznanik, no ne i prijatelj. Robert Ježić, naime, nikad nije imao puno prijatelja. No, oni koje je imao – bili su moćni. Nakon što je trideset godina na prijateljstvu s utjecajnim ljudima izgradio poslovno carstvo i zaradio bogatstvo, Robert Ježić danas je sam. Jedan od njegovih nekadašnjih moćnih prijatelja, a po nekima i poslovni partner, Ivo Sanader danas čami u Remetincu, uvelike na temelju tvrdnji koje je sudu ispričao Ježić. I on je na istom mjestu proveo nekoliko mjeseci, a tamo su ih obojicu – ironijom sudbine – pospremili policijski službenici dok je ravnatelj policije bio treći prijatelj – Oliver Grbić – kojeg su Sanader i Ježić na tu poziciju i postavili. Netko bi tu mogao zaključiti kako uz takve prijatelje, čovjeku neprijatelji nisu ni potrebni, no život bez moćnih prijatelja iz vrha politike za Ježića je situacija je u kojoj se nije našao desetljećima. Je li to razlog Ježićevu neraspoloženju, kojem svjedoče rijetki koji s njim kontaktiraju ili je nekoć jedan od najbogatijih Hrvata potišten zbog loše poslovne situacije u kojoj se našao? Teško je reći, no da Ježiću u zadnje vrijeme biznis baš i ne ide – to je činjenica.
>> Sloković: Ježićeve dionice dokaz su da jedno govori, a drugo radi
Nema kupca
Tako, primjerice, mjesecima pokušava naći kupca za svoju pomorsku tvrtku Dinamarine. Radi se o tvrtki koju je osnovao 2009. i odmah dobio 250 milijuna kuna vrijedan ugovor dužobalnog prijevoza nafte i naftnih derivata od Ine. Taj je posao Ježić preoteo od Jadranskog pomorskog servisa riječkog poduzetnika Ante Marasa, iako u trenutku raspisivanja natječaja nije imao ni referenci, ni pomoraca, ni brodova. Ipak, kad je natječaj skrojen tako da zbog starosti diskvalificira Marasove tankere, Ježić je vrlo brzo kupio dva polovna broda iz Turske i dobio posao. Ugovor je potpisan na pet godina, a kako je Dinamarin u dominantnom vlasništvu Ježićeve švicarske tvrtke, samo taj biznis prilično je dobar demantij tvrdnji da je Ježić bankrotirao. No, ako ima novca, zašto Ježić nije u proračun uplatio pet milijuna eura kako je obećao sucu Ivanu Turudiću? Uostalom, činjenica da taj novac nije uplatio, danas je glavni element na kojem Sanaderovi odvjetnici grade sumnje u istinitost Ježićeva iskaza. Oni koji znaju nešto više o Ježićevim poslovima, smatraju da je malo vjerojatno kako je ostao bez novca.
– Ne budite smiješni. Desetljećima je radio i trgovao vani. U Švicarskoj ima i prebivalište te brojne tvrtke. U Dioki je uložio puno, no imao je on i drugih biznisa. Bankrotirao nije sigurno, a ne bih se kladio da čak na neki način ne stoji iza ovih Turaka koji su ušli u Dinu. To što nije uplatio pet milijuna eura, nema nikakve veze. On sigurno taj novac neće uplatiti niti dana prije nego što bude zakonski na to obvezan. On je naprosto takav tip – kaže jedan poznati hrvatski naftni poduzetnik. No, da Ježić rasprodaje svoju imovinu u Hrvatskoj neosporno je. Osim Dinamarinea, na bubnju je i ruševna vila u Voloskom, koju je prije nekoliko godina kupio od Hrvoja Petrača. Prema medijskim, informacijama, traži 6 milijuna eura. Mogao bi prodati i 26-metarsku jahtu. Jedan brod je već prije desetak godina prodao – Slavku Liniću. Ove godine, kad se Linić angažirao u spašavanju Dina Petrokemije, mnogi su to vidjeli kao posljedicu tog dugogodišnjeg prijateljstva. Ipak, jesu li u kontaktu i, ako jesu, o čemu pričaju Ježić i Linić, može se samo nagađati.
Roberta Ježića, naime, u javnosti se ne može često vidjeti. Prema pričama iz zagrebačkih kuloara, uglavnom boravi u Zagrebu, no na javnim mjestima se ne pojavljuje, Ponekad ga se, ide priča, može sresti tek u zagrebačkom restoranu As, poznatom po dobroj ponudi svježe ribe, koja je Ježićevo omiljeno jelo. Društvo mu ponekad pravi i njegov dvadesetosmogodišnji sin, koji je nakon što je Ježić upao u pravne probleme, preuzeo važnu ulogu u upravljanju Diokijem. Kako je riječ o mladom pravniku, Ježić ga je ovlastio kao svog odvjetnika pa ga je ovaj mogao svakog dana posjećivati i prenositi zapovijedi za upravljanje obiteljskim tvrtkama. Osim s njim, Ježića se može vidjeti samo sa svojim odvjetnikom Marijanom Hanžekovićem. To mu je drugi odvjetnik. S prvim, Veljkom Miljevićem razišao se davno. Navodno se nisu slagali oko načina obrane.
Prijatelji su nestali
S brojnim prijateljima iz sfere visoke politike ne može ga se vidjeti. A bilo ih je. Od nekadašnjeg premijera Franje Gregurića, nekadašnjeg zagrebačkog gradonačelnika Branka Mikše, bivšeg premijera Hrvoja Šarinića i mnogih drugih. Neki od njih možda bi mu mogli pomoći da prikupi novac potreban za isplatu 5 milijuna eura, no nitko od njih o Ježiću ne želi javno govoriti. Danas čini se, nije popularno biti u njegovu društvu. Prije nekoliko godina bila je to druga priča. Bio je jedan od stupova društva, ugledni poduzetnik i sportski djelatnik. Dok je bio predsjednik Rijeke, u svečanoj loži sjedili su mnogi uglednici i to svih provenijencija. Uostalom, Ježić – HDZ-ovac sa članskom iskaznicom broj 68 – nikad nije bio opterećen političkom ideologijom. Pa je tako financirao predsjedničku kampanju Ive Josipovića i SDP. Prvi paket dionica Diokija kupio je za SDP-ove vlade, drugi za Ive Sanadera. Bio je Šarinićev dopredsjednik NK Rijeka pa onda predsjednik kluba. Financirao je Riječki list, HDZ-ov pokušaj rušenja dominacije Novog lista u Rijeci, da bi poslije kupio Novi list, a potom ga i izgubio. Godinama je uspješno plivao mutnim hrvatskim političkim vodama, a onda upao u probleme. Jedan njegov dugogodišnji suradnik za sve krivi Sanadera.
“Ježić je uvijek zazirao od medija, dugo čak nije niti htio dati intervju. Pogledajte mu karijeru. Uvijek je bio u pozadini – iza Gregurića, Šarinića, Linića. Skrivao se u njihovoj sjeni i vrtio poslove. Ipak, kad je na vlast stigao Sanader, sve se promijenilo. Odjednom su svi počeli pričati o Robertu Ježiću. Em jedan od najbogatijih Hrvata, em predsjednik nogometnoga kluba, em uspješan, em moćan, em kupio Novi list. Zaslijepila ga je slava i tu je propao”, smatra naš sugovornik. Bilo to točno ili ne, Robert Ježić pao je onako kako se uzdigao – na krilima političke moći. Pomalo je simboličan zaključak da je u tom padu zauzeo znatno važniju povijesnu ulogu nego što bi ikada na temelju svojih poslovnih uspjeha. Potvrdi li Vrhovni sud presudu Ivi Sanaderu u slučaju Ina, Robert Ježić ostat će upamćen kao čovjek čije je svjedočanstvo bilo ključno za donošenje možda i najvažnije korupcijske presude u povijesti Hrvatske. Te mu zasluge honorirati neće nitko. Dapače, za nagradu već će se za nekoliko mjeseci naći na optuženičkoj klupi u slučaju HEP/Dioki. Neće biti sam. Pored njega sjedit će njegov nekadašnji prijatelj, čovjek za kojeg je svojedobno pričuvao pet milijuna eura. Pa neka onda netko kaže da novac ne povezuje ljude.
saznali smo da voli jesti ribu, to je jako bitno, hoćete li objaviti kada završi u zatvoru da tamo papa girice ?