Zahvaljujući ovoj profesiji, imao sam privilegij uživo gledati i izvještavati sa tri El Clásica – dva u Barceloni, jedan u Madridu! Na dva od ta tri dvoboja igrali su i Hrvati, Robert Prosinečki i Davor Šuker, na trećem je Šuker utakmicu na Nou Campu odgledao s klupe, donosi tjednik Max!
Moj prvi susret s El Clásicom zbio se 10. veljače 1996. godine, nekoliko mjeseci uoči EP-a u Engleskoj. Današnji izbornik Azerbajdžana, Robert Prosinečki, došao je u ljeto 1995. u Barcelonu (iz Ovieda), želio ga je trener Johan Cruyff i “Veliki Žuti” tako je postao jedan od onih malobrojnih igrača koji su odjenuli dresove dva najveća španjolska kluba. No, te se sezone Prosinečki baš i nije naigrao, budući da ga Cruijff nije “vidio” u sredini travnjaka, nego na napadačkom desnome boku, bliže suparničkim vratima, kao alternaciju Luísu Figu...
– Ne trebam čudesni dribling Roberta Prosinečkog na centru, nego pred suparničkim vratima! I zato ga stavljam tamo, a nitko mu ne brani da se ubaci u sredinu – pojasnio je tada svoje viđenje Cruijff.
Prosinečki, naravno, nije bio sretan, on je nogometaš koji je stalno volio imati loptu u nogama, a ovako je ovisio o drugima. I znalo se da će ubrzo uslijediti razlaz, Robert je izdržao do prosinca 1996. i onda je otišao u Sevillu. Na tom, mom prvom El Clásicu, Prosinečki je bio na klupi, zamijenio je, dakako, Figa zadnjih desetak minuta. Ali, i u to malo vremena provedenog na travnjaku, uspio je kod korner zastavice “lažnjacima” razbacati Realovu obranu!
Cruijff je bio vrlo nervozan uoči utakmice, sin Jordi godinu dana bio je izvan terena zbog operacije koljena (u život ga je vratio naš somatoped Stanislav Peharec!), Barca nije briljirala. Posebno je ljutit bio Cruyff na dvojicu igrača koji su, kao i Prosinečki, došli prošloga ljeta u statusu zvijezda – Meho Kodro i Luís Figo. Zvučni napadači, do tada su zabili svaki samo po jedan gol!? A stigli su na Nou Camp kao velika pojačanja, mediji su ih uoči utakmice prozivali, “El Mundo Deportivo” na naslovnicu je stavio njih dvojicu uz naslov “Vrijeme je...”! I kako to obično biva, na nesreću Reala, dvojac je proradio baš na toj utakmici! Kodro je zabio dva gola, Figo jedan, Barca je pregazila Madriđane 3:0 i sve je opet bilo idilično na Nou Campu! Usput, Barcelona uoči sezone rasproda 90 posto godišnjih ulaznica u pretplati, uključujući i one za El Clásico. A preostalih 10 posto (oko 10.000 ulaznica), planulo je u ponedjeljak ujutro do 10 sati (derbi je bio u subotu!), od subote navečer ljudi su doslovce kampirali ispred blagajni na Nou Campu kako bi došli do vrijednog papirića. A kod “švercera” je gotovo nemoguće kupiti ulaznicu jer je u Barceloni stvar ponosa biti na tribinama na derbiju...
Deset mjeseci poslije, 7. prosinca 1996., igrao se najveći španjolski derbi u Madridu. Prosinečki je bio na odlasku iz Barcelone, nije ni doputovao u Madrid (dva dana nakon El Clásica potpisao je za Sevillu), u kojem je “kralj” bio – Davor Šuker! Tog je ljeta, naime, Šuker došao iz Seville i u tandemu s Predragom Mijatovićem rušio je sve prepreke. Na tu sam utakmicu iz Zagreba vodio tada 12-godišnjeg Niku Kranjčara! Tata Zlatko, naime, već je bio u Madridu s prijateljem Vinkom Šakom (koji je onda trenirao Niku Kranjčara u Dinamovim “limačima”) i zamolio me da mu dovedem sina, kojem je dolazak na El Clásico bio nagrada za odlične ocjene u školi i poklon za imendan, za Svetoga Nikolu! I tako je Niko, kao klinac, bio svjedok velike partije Davora Šukera – zabio je prvi gol za Real (desnom nogom!) u pobjedi 2:0, drugi je put mrežu Vitora Baije zatresao Mijatović. Bio je to 13. Šukerov gol u sezoni, a još nije bilo odigrano ni pola prvenstva...
Moj treći El Clásico igrao se opet u Barceloni, 7. ožujka 1998. Uoči utakmice, popodne sam proveo u hotelu u kojem je Real iščekivao utakmicu, uveo me u hotel Davor Šuker, koji je bio odlično raspoložen, iako je u to vrijeme imao “tanku” minutažu. No, nije bio previše zabrinut, današnji predsjednik Hrvatskog nogometnog saveza tada mi je, nekoliko sati uoči El Clasica, ležerno rekao:
– Znaš, uopće me ne boli glava zato što malo igram. Barem ću odmorniji dočekati SP u Francuskoj, a ondje ćemo napraviti velike stvari! Zapamti što sam ti rekao – samouvjereno mi je pričao Šuker, koji je te subotnje večeri teški 0:3 poraz Reala odgledao s klupe. Strijelci za Barcu bili su Anderson, Figo i Giovanni...
I dobro sam zapamtio Šukerovo proročanstvo, nekoliko mjeseci kasnije Hrvatska je dohvatila broncu u Francuskoj, a Šuker se okitio Zlatnom kopačkom, sa šest postignutih golova u sedam odigranih utakmica... A tada je El Clásico po prvi, valjda i zadnji put, izravno prenošen na jednoj našoj radiopostaji! Tadašnji urednik radijske postaje Plavi 9, Ivan Rotim, zamolio me, naime, da se jednom ili dva puta javim izravno u program. Međutim, to “jednom ili dva puta”, na kraju je ispalo javljanje tijekom gotovo cijele utakmice!
>> Prosinečki: Barcelona igra sjajno, ali lako se može dogoditi da izgubi od Reala
