Na prvi pogled, kazna od 27 godina zatvora koju je Haaški sud odmjerio Momčilu Krajišniku i nije baš mala. Za njega je ona drastična jer zacijelo do kraja života više neće moći na slobodu. Ali što ona znači za pravo i pravdu? Što ona posebice znači za Ratka Mladića i Radovana Karadžića, kojima bi se tek trebalo suditi, ako ih itko ulovi?
Ne treba smetnuti s uma da je Krajišnik bio dio najužeg vodstva bosanskih Srba koje je i te kako odgovorno za masovno istrebljenje hrvatskog i muslimanskog stanovništva u BiH. Točnije, kako je to pisalo i u optužnici, za pomno planirani genocid. Uz njih trojicu, tu su još bili Nikola Koljević i Biljana Plavšić. Prvi je umro, a druga se nagodila s haaškim tužiteljstvom, među ostalim i za svjedočenje protiv Krajišnika, pa sad u poznim godinama uživa iznimne blagodati švedskog ženskog zatvora.
Optužnica protiv Krajišnika pala je, naime, na najvažnijoj točci, a to je optužba za genocid. Zar genocid nije Srebrenica? Smiješno je to uopće pitati, ali suci su našli da nema dovoljno dokaza da je Krajišnik bio jedan od njegovih kolovođa unatoč svjedočenju B. Plavšić. Stoga je realna opasnost da se to dogodi i s Karadžićem i Mladićem ako budu uhvaćeni. Možda žalbeno vijeće ipak nađe da je Krajišnik odgovoran i za genocid. Jer će u suprotnome to biti još jedan haaški fijasko.
