Prošlo ljeto, još dok si je Milanovićeva vlada mogla dozvoliti bavljenje manje važnim stvarima, najednom je iz vedra neba puštena u javnost informacija kako su “stvoreni uvjeti za upućivanje ugovora o granici između BiH i RH u proceduru ratifikacije u parlamentima dviju zemalja”. Radilo se o ratifikaciji sporazuma Tuđman-Izetbegović iz 1999. Istodobno, Vlada je rekla da odustaje od gradnje Pelješkog mosta, rugajući se onima koji su uopće i pomislili na to Potemkinovo selo. Godinu dana poslije, ista vlada odustaje od ratifikacije spornog sporazuma s BiH, a izgradnja Pelješkog mosta postala je primarni nacionalni interes. Ratifikacija je propala, već treći put zaredom. Prvi put, odmah nakon potpisivanja 1999., kada je Tuđman shvatio da su mu podastrijeli falsificiranu potporu stanovništva juga Hrvatske o tome da se BiH ustupi oko 20 četvornih kilometara mora oko Neuma, kao i vrh poluotoka Klek.
Ratifikaciju je, na isti način poput Milanovića, 2005. hitno najavio i premijer Ivo Sanader. Opet su se digli stručnjaci, a najvažnije, i stanovništvo juga RH. Pobunili su se i unutar HDZ-a, i Sanader se morao povući. Treći je put na sporazumu polomio zube – Milanović. Što se RH tiče, ona u doglednoj budućnosti neće moći ratificirati takav sporazum. Stoga što tu ratifikaciju prati drugi sporazum, koji ide “u paketu”, a odnosi se na zajedničko upravljanje lukom Ploče, s time da odlučujuću riječ i glas ima stranac koji vodi RH-BiH upravljački tim. To je nemoguć sporazum. Kao i nuđeni koridor kroz BiH, jer za tu uslugu BiH će od RH tražiti mnogo više; od luke Ploče preko odustajanja od mosta do promjene granice pokraj Kostajnica na Uni, a u spletu zahtjeva probija se i onaj izrečen prošlog ljeta u emisiji “Reflex” OBN-a.
Voditelj Nino Raspudić ugostio je tom prigodom i slikoviti dvojac – Ševala Kovačevića i Ibrahima Bušatliju, čelne ljude “Pomorskog društva BiH”, koji zahtijevaju morski koridor dužine 65 milja i širine 1 milje koji bi izlazio kraj Visa i spajao BiH s Italijom!? Time je razgovor oko neumskog koridora postao nadrealan. Godinu dana poslije i Milanović kaže “kako nema sugovornika s druge strane”. U nedavnom TV intervjuu na javnoj TV Milanović je napokon objasnio zašto je koridor zasada nemoguća misija – EU bi zahtijevala da koridor bude eksteritorijalan, pod nadzorom EU. BiH na takvo što zacijelo neće pristati. Pa se sada čeka rezultat francuske studije (Safege), koja će biti objavljena 22. rujna i trebala bi prstom pokazati kakvo će rješenje povezivanja s jugom RH poduprijeti i sufinancirati EU.
Bošnjacima smeta most
Prema dostupnim informacijama, studija će kao najpogodnije rješenje ponuditi Pelješki most i koridor kroz Neum kao prvu alternativnu opciju. Tehničke karateristike i cijena mosta mijenjani su ovisno o političkim potrebama onih koji su o njemu govorili. Pelješki most, ipak, ostaje najpoželjnije rješenje za većinu građana na hrvatskom jugu, premda uz most idu i prigovori da je preskup.
Pelješki most je pak u BiH predmet potpuno drugačijih polemika. Kao i u mnogim drugim pitanjima, tako i o Pelješkom mostu u BiH postoje tri različita stava. Tamošnji Hrvati mu se ne protive, iako se pribojavaju izolacije Neuma u kojem je hrvatsko stanovništvo dominantno. Srbi kažu da im most ne smeta, ali jasno stavljaju do znanja kako žele da zauzvrat RH popusti oko razgraničenja kraj Kostajnica.
Bošnjaci, pak, iznose različite ocjene, iako je vrlo snažna i glasna struja koja bi od Neuma napravila luku i istodobno jačala priču o BiH kao “pomorskoj državi“. Izgradnju Pelješkog mosta oni doživljavaju svojevrsnom pomorskom blokadom BiH. Upravo u toj struji bošnjačke politike treba tražiti i najveće zagovornike međudržavnog dogovora o izgradnji zatvorenog koridora kroz Neum.
Poluslužbeno je prošle godine iznijet prijedlog da se za tranzitni promet prema Dubrovniku kroz područje Neuma napravi zatvoreni koridor u dužini oko šest kilometara. Putovalo bi se bez zaustavljanja i bio bi potpuno zatvoren i pokriven videonadzorom. Takva ideja se u jednom trenutku svidjela i aktualnoj hrvatskoj vladi, ali je očito da su i u Zagrebu i u Bruxellesu sumnjičavi prema takvom modelu eksteritorijalnosti tog koridora. U naručenoj studiji i taj će projekt biti ozbiljno analiziran.
BiH već ima distrikt - Brčko
Hrvatski analitičar, Žarko Puhovski, smatra da bi izgradnja koridora bila najbolje rješenje, ali priznaje kako bi to dovelo i do svojevrsne izolacije Neuma. – Nije mi jasno zašto je RH odbacila takvu ideju, jer se ta cesta kroz neumsko zaleđe svakako mora graditi, kaže.
U BiH se, doduše neslužbeno i oprezno, govori i o još jednoj uvjerljivo najjeftinijoj opciji, a to je proglašenje općine Neum distriktom EU. To je vrlo osjetljivo pitanje, jer zadire u pitanje suvereniteta i teritorijalnog integriteta BiH i otvara brojna pravna pitanja. Ovo rješenje izvjesno neće biti razmatrano u naručenoj studiji. Činjenica je da BiH već ima jedan distrikt – Brčko, kojeg su Amerikanci organizirali kao posebnu administrativnu jedinicu na koju entiteti nemaju izravan utjecaj. Iz tog primjera moglo bi se puno toga primijeniti na Neum, koji bi tako postao prvi BiH grad u sastavu EU i stvarna spona s asocijacijom u čije članstvo BiH želi ući.
Puhovski ističe kako samo proglašenje Neuma distriktom ne bi pridonijelo rješenju povezanosti hrvatskog teritorija, izuzev ako taj distrikt ne bi bio dijelom EU. – No, to mi se čini nemogućom jednadžbom s četiri nepoznanice, jer bi za takvo što morali imati suglasnost prvo lokalne zajednice, potom BiH kao države, ali i Hrvatske i EU. Sumnjam da bi u BiH bilo moguće postići dogovor, a pogotovo sumnjam da bi svih 28 država članica EU poduprli takav prijedlog, čak i kada bi on bio izvodiv. Uostalom, za takvo što bi trebalo više vremena nego za izgradnju Pelješkog mosta, ističe. Zagovornici distrikta, pak, kažu da bi se cijeli proces mogao ubrzati.
Općina Neum i njeni građani ne bi bili protiv statusa „europskog distrikta“. To bi ih spasilo prometne i svake druge izolacije. Hrvatska također nema razloga usprotiviti se, jer bi joj distrikt omogućio nesmetanu, trenutačnu i jeftinu povezanost teritorija. Najviše prijepora bi zapravo moglo biti u samoj BiH. No, nijedan BiH dužnosnik s kojim smo neslužbeno razgovarali ideju distrikta nije odbacio kao nemoguću. No, ako bi distrikt Neum imao EU status, kako bi se onda građani BiH, koji nemaju istodobno i RH putovnicu kretali po distriktu? Zar bi morali na ulazu u distrikt pokazivati osobne iskaznice? Jer se iz distrikta Neum ide izravno u EU, bez zaustavljanja? To rješenje nije baš vjerojatno.
Tunel jeftin i ekološki
Dugogodišnji član BiH povjerenstva za granice i direktor Federalne uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove, Željko Obradović, ističe da ima više varijanti rješavanja prometnih pitanja za južni dio teritorija BiH i RH. Ni on ne smatra zatvoreni koridor najboljim rješenjem. – Ponuđeno rješenje Neuma kao distrikta dosta je „škakljivo„ ali i lucidno rješenje koje u trenutačnom političkom ambijentu, na žalost, za sada, vjerojatno ne može proći. Zatvoreni koridor je, po meni, loše i zbunjujuće rješenje, jer dovodi u pitanje funkcioniranje lokalne zajednice. Jadransko-jonska cesta i Pelješki most sustavno rješavaju probleme. Po mom mišljenju ovo je najkorektnije rješenje i za BiH i Hrvatsku i očekujem da će na kraju tako i biti, kaže Obradović.
Naravno, postoje i druga rješenja, a jedno od njih je projekt podmorskog tunela kojeg su prezentirali predstavnici kompanije Ramboll. Premda su mogućnost izgradnje tunela hrvatske vlasti glatko odbile, kreator projekta podmorskih tunela u Jadranu, Boženko Jelić, tvrdi kako je to najbrže te ekološki i financijski najisplativije rješenje. Tunel do Pelješca bio bi dug oko dva kilometra, a njegova izgradnja koštala bi 78 milijuna eura, odnosno nekoliko puta manje od mosta.
Među jeftinijim i bržim alternativama Pelješkom mostu je i ponton. Iako zamišljen kao privremeno rješenje pontonski most bi godinama mogao zadovoljavati potrebe ove regije. Pontonski most prema Pelješcu u cijelosti bi se mogao izgraditi u domaćim brodogradilištima, a bilo bi to i do četiri puta jeftinije rješenje od mosta. U međuvremenu, dvije bi se države, pak mogle barem oko nečega dogovoriti. S obzirom da su međuvladine komisije šest godina radile na usuglašavanju svakog kilometra granice te je došlo do suglasja oko 99 posto granice, shodno ideji Željka Obradovića, po “skandinavskom modelu”, parlamenti bi mogli ratificirati tih 99 posto granice. A odluku o preostalih 5,2 km kraj Neuma i 4,5 km pored Kostajnica donijelo bi se u sretnija vremena.
>> Načelnik Neuma: Neka grade pelješki most, ne želimo koridor
