Mnogo je prašine iz brojnih arhiva progutano da bi, temeljena na brojnim autentičnim dokumentima, bila napisana intrigantna knjiga “Titov tajni imperij”, autora Denisa Kuljiša i Williama Klingera, o negdašnjem vladaru negdašnje države.
Druga je to knjiga o Titu koju je Kuljiš pisao zajedno s Klingerom, perspektivnim riječkim povjesničarem, koji je, nažalost, 2015. godine ubijen u New Yorku. Nakon tragične Klingerove smrti, ostao je Kuljiš sam i dovršio posao, ostavljajući Klingerovo ime uz svoje, dodajući svome koautoru još i posvetu. Spirala smrti, na žalost, nije se ovdje zaustavila pa je nakon iznenadne Kuljiševe smrti u kolovozu 2019. izdavač (zagrebački Media bar) bio prisiljen i uz njegovo ime u zagradama dopisati i onu fatalnu godinu života. Pred hrvatskim čitateljima je, tako, Kuljiševa posljednja knjiga, čija se promocija održala jučer u Zagrebu.
Čovjek od formata
Nakon pustih priča i teorija zavjere kako Josip Broz nije bio taj za koga se predstavljao, za autorski dvojac nema nikakvog misterija oko toga tko je Tito bio: hrvatski Slovenac koji je sve do Drugog svjetskog rata operirao u mikrokozmosu: Podsreda, Trebče, Kumrovec, Sevnica. Ono što je, međutim, ostalo nepoznato jest – što je Tito bio, pa knjiga donosi dotad nepoznata poglavlja takve povijesti, ne kroz priču i hipotezu, nego na temelju izvora. U knjizi ih se citira više od tisuću, a opremljena je i kritičkom bibliografijom od 150 stranica, za koju je Kuljiš, čija je vjerodostojnost nerijetko za života osporavana i na sudovima, ovoga puta u svoj rad implementirao dokaze “čvrste kao beton”.
Kuljišev i Klingerov Tito slikan je provjerljivim činjenicama, a ako bismo ga saželi u definiciju, riječ je o beskrupuloznom tehnologu vlasti kome je i Jugoslavija bila osobni projekt. Ili, kako je u pogovoru napisao Radivoj Cvetićanin, Titov Kuljiš ima “povijesne gabarite izvana, i sve crte jednog ingenioznog mračnog vladara iznutra.”
Knjiga “Titov tajni imperij” iz poglavlja u poglavlje pokazuje Broza i kao jednog od najvažnijih gospodara jugoslavenskih komunističkih pogona sa svjetskim referencijama davno prije nego što je postao jedan od vođa pokreta nesvrstanih. On nam se, istodobno, pokazuje i kao sposobni politički i vojni vođa i kao beskrupulozni manipulator, te, najposlije, i kao zločinac, ali u svima tim očitovanjima njegova javnog djelovanja, s obzirom na kvalitetu najvećih igrača prošloga stoljeća i na gotovo tragični ratni i poratni kontekst, osjeća se da je pred nama čovjek od formata.
Premda ga autori u svojem djelu izričito ne formuliraju, kako je u predgovoru knjige uočio Marko Grčić, očituje se njihov moralni sud po kojem većina Titova autokratskog, diktatorskog djelovanja ne može proći.
Kuljišev i Klingerov Tito domaći je čovjek sa svjetskom rolom u glavnim svjetskim procesima i ključnim mjestom u srazu velesila, istodobno i ekstrovertirani diktator Jugoslavije koju je pretvorio u pozornicu za svoje nastupe, Jugoslaviju koja se ispisala iz Europe i priključila Africi i Aziji. Za Kuljiša, Jugoslavija je bila promašaj: zbog Tita i klike koju je kadrovirao pa su ga naslijedili, zaostali smo za svim zemljama Istočne Europe.
Država je mijenjala oblik, a Tito strane, globalna savezništva i role – sve se tu mijenjalo i ništa nije poprimilo definitivni oblik, konstanta je bila samo njegova apsolutna vlast i diktatorska pozicija. Ključno, uvijek je održavao ekvidistancu između svjetskih sila, jer mu je to omogućavalo da samostalno arbitrira na unutrašnjem i vanjskom planu. Na neki način bio je stoga ”čovjek bez svojstava”, lišen identiteta – uočio je Kuljiš.
Ni iz najskrupuloznijih istraživanja, međutim, nije uspio rekonstruirati Titovu privatnu personu – jer nikad nije iskazivao osobnost. Nije imao ni jednog prijatelja, uopće nije držao do obitelji, sve ih je držao podalje od sebe, a svoje doglavnike koristio dok su mu trebali i uglavnom ih omalovažavao. One koji su mu konkurirali za vlast fizički je uklonio. Energiju i šarm upotrebljavao je jedino u dodiru sa svjetskim državnicima, carevima, kraljevima i povijesnim vođama. Bio je, za autore knjige “Tajni Titov imperij”, prvi, originalni celeb.
Ali, to ne znači da je bio neki površan tip, naprotiv, imao je puno veću političku rolu na europskoj i svjetskoj sceni nego to ovdje itko sluti. Upravljao je za Staljina južnom Europom, vodio ratove poslije rata u Grčkoj i Španjolskoj, kontrolirao Albaniju i veći dio Italije… Zatim je prešao u zapadni savez pa omogućio razbijanje komunističkog monolita pa se udružio s Hruščovom, pridobio ga za izvoz ”mekog” socijalizma u Treći svijet te inducirao suesku krizu i rat u Alžiru, čime je uništio britanski i francuski kolonijalni imperij. U doba neostaljinista Brežnjeva i Suslova, vodio je nesmiljenu borbu za prevlast na europskoj ljevici...
Bizarni glamur
Dvije trećine knjige trebalo je da se napravi osnova s koje je naposljetku osvijetljen jedan megalomanski, imperijalni naum što će završiti u bizarnom glamuru Trećeg svijeta. Josip Broz Tito svoj “tajni imperij“ osvajao je daleko lakše nego Cezar svoj – jednim jedinim brodom, legendarnim “Galebom“ – s manje žrtava nego Napoleon, s manje napora nego Hanibal, s više lukavstva nego što ga je pokazivao Aleksandar Makedonski.
Pa, ipak, po Kuljišu i Klingeru Tito je bio, bez obzira na svoju staljinističku biografiju, zapravo najveći antikomunist 20. stoljeća! Klinger je, naime, analizirao sva Titova sabrana djela izdana u gotovo trideset svezaka s govorima i intervjuima i nikad nije naišao na neku marksističku tezu ili citat. Domenu ideologije prepuštao je u potpunosti Kardelju, ali bio je to tek dekor za njegovu apsolutnu institucionalnu dominaciju.
I kakav je to onda čovjek bio? Kuljiš ni nakon desetljeća sustavnog rada na “fenomenu Broz” na to pitanje nije imao jednoznačan i precizan odgovor. Sigurno je tek da su od cjelokupnog Titova tajnog i javnog imperija naposljetku ostali samo beskrajni razdori, ratovi i krvoprolića te da je Kuljiš iza sebe ostavio (i) ovaj publicistički podvig
Ajde kamenjarci, Tito vas je nahranio obukao, skolovao civilizirao. Prije toga ste bili gladni bosi i necivilizirani. Dok je bio ziv, slineci ste mu se ulizivali. Naravno, posto ste prevrtljivi u svojoj dusi, vi ste bezobrazno i podmuklo krali. Danas to isto radite i u ovoj drzavi jer vam nikad dosta. Takav vam je pokvareni gen. Nije vama nitko kriv, vec ste krivi sto ste zivi.