Ovo je roman zbog kojeg se već podigla velika prašina. Njegova je priča eksplozivna, ali i duboko uznemirujuća. Autoričina je obitelj pokušala zabraniti izlaženje ovog romana, a kada joj to nije uspjelo, njezina je sestra napisala vlastitu knjigu kojom osporava navode iz ovog romana. Pa što je to toliko eksplozivno u “Nasljedstvu” Vigdis Hjorth (Naklada Ljevak, urednik Nenad Rizvanović, prijevod Anja Majnarić, 139 kuna)?
Priča počinje gotovo pa “malomišćanski”: nakon smrti oca njegova se djeca suoče s neravnopravnim tretmanom. Naime, otac je oporučno, unatoč obećanju da će imovinu podijeliti ravnopravno, a riječ je o dvjema vikendicama, koje uz materijalu za svako dijete imaju i veliku emotivnu vrijednost, ostavio dvjema kćerima, čime su treća kći i sin ostali zakinuti.
I tada u pregovorima i natezanjima oko imovine na vidjelo izlazi priča o toj obitelji. Užasna je to priča, priča o ocu koji je seksualno zlostavljao svoju petogodišnju kćer, a to je tek početak užasa. Kći je to osvijestila tek u odrasloj dobi, a do tog je trenutka živjela pod traumom odbačenosti. Kako da uopće sedmogodišnje dijete shvati zašto ju je tata prestao gledati, grliti, dodirivati? Kako da bilo tko shvati zašto ga majka nije ni pokušala zaštititi?
Mnogo je mučnih i teških tema Vigdis Hjorth otvorila ovim romanom. I on nije priča o seksualnom zlostavljanju, čak ni o traumatičnim posljedicama koje ono ostavlja i koje (na ovaj ili onaj način) traju cijeli život te se prenose i na sljedeću generaciju. Ovo je istinski potresna priča o ženi koja govori istinu, a kojoj baš nitko ne vjeruje, o djetetu, djevojci i ženi koja pokušava sastaviti svoj život unatoč tome što su je odbacili njezini najbliži, što su je najteže izdali oni koji bi uvijek morali biti na njezinoj strani.
Svaka je stranica vrijedna i čitanja i razmišljanja.
